Da je sudbina htjela drugačije danas bi Bahrudin Kaletović imao 39 godina, uživao bi sa svojom porodicom i možda se nasmijao na sveukupnu političku scenu nekadašnje Jugoslavije. Vjerovatno bi bio razočaran jer su njegovi ideali o zemlji bili drastično drugačiji od stvarnosti koju mi sada živimo, ali sve ostaje na nagađanjima.Možda vam ime o kojem pišemo ne znači mnogo, no malo je vjerovatno da se ne sjećate momka od 19 godina koji dječije naivno, ali nepogrešivo tačno opisuje početak ratnih zbivanja na teritoriji Slovenije riječima: “Oni k’o hoće da se odcijepljuju, a mi im k’o ne damo”.
Pripadnik JNA, kojeg je redovno služenje vojnog roka na nesreću zadesilo krvavih devedesetih godina, pred kamerom YUTEL televizije nespretno, spontano i nažalost tako istinito opisao je sav apsurd rata, težnju ljudi da se domognu svog doma, ljudi koje vole i izbjegnu sve ono što je kasnije bilo neminovno.
Ovo je podsjetnik na dvije decenije izgubljenih godina južnoslovenskih naroda, na jedan nevini osmijeh vojnika u šumi koji je postao sinonim za besmislenost minulog rata, na nekoga ko već 12 godina ovaj svijet gleda sa nebeskih visina i ko smatra da se još puno toga treba naučiti iz prolivenih majčinih suza. Nakon svih ratnih strahota Bahrudinov život okončan je u miru, spletom loših okolnosti, ali sjećanje na njega ostaje vječno.
B.K.
(tuzlarije.net)
