Čaršija je dio grada koji odražava identitet ili duh grada, ima ulogu duše i srca grada, rekosmo, a čelićka je čaršija srce i duša Čelića. Stara narodna poslovica kaže “grad gradom čine ljudi”, odnosno da čaršiju čine ljudi, a čelićka čaršija je oduvijek imala vrijedne domaćine, učene i poznate ljude te će neki od njih biti spomenuti u ovom tekstu.
Od zanatskih radnji u Čeliću su bile radnje kolarnice koje su držali braća Azem i Sejdo Hamidović, kasnije braća Jozo i Ivica Kamenjašević, kovačnice Đoko i sin mu Niko, Marko Gavrić, Mahmut Ahmetović, Ramo Plavić i Aljo Patković koji su pored ostalih poslova vršili i potkivanje konja. Brijačnice su držali: Mujo Vejzović i Smajl Mešić, u čijim je brijačnicama pored šišanja i brijanja vršeno i vađenje zuba, kao i kalupljenje fesova. U obućarskim radnjama u kojima je vršena popravka obuće, izrađivane su cipele i papuče za muškarce i žene, a držali su ih Omer Ćerimagić i Avdo Ribić. Kasnije je obućarske poslove obavljao Rešo Semizović, koji je od automobilskih guma radio opanke koji su se zvali “Rešinovci”. Nakon njega ovaj posao su preuzeli Bajro Gačević i Ibrahim Ljaljić. Zatim, torbe od kozje dlake (kostrijeta) radio je u svojoj kući neki Pavle, te neki Ranjko je izrađivao razne predmete tzv. “đinđuraš”
Baština TK
Meksida Kahrimanović prof
Mujo Čavalić
