Piperi

Na sjeverozapadu opstine Lopare nalazi se prostrano selo Piperi. Ovo selo obuhvata prilicno veliku teritoriju koja se sa jugoistocne strane granici sa Jablanicom, sa zapada Visorima,sjeverozapadno sa Drijencom,Nahviocima, sa sjevera Lukavicom i Brusnicom i sa sjeveroistocnom stranom Vakufom.

Piperi su selo razbijenog tipa ciji se zaseoci nalaze na kosama i stranama sumom obraslih brda, medju kojima se isticu Crnca brdo, Kupres (iznad Antica), Liplje, Ostro brdo i Visoka kosa.
Dijelovi sela su Gornji i Donji Piperi. Prije raspada bivse Jugoslavije Donji Piperi se imali vlastitu mjesnu zajednicu, a Gornji Piperi se pripadali mjesnoj zajednici Sibosnica koja se,katastarski gledano nalazi na teritoriji Pipera. Pred sami rat Gornji Piperi su se osamostalili sa mjesnom zajednicom ali rat je ponovo ugasio sve aktivnosti oko nje i niko do sada nije nista pokrenuo o obnavljanju mjesne zajednice.
Kuce pojedinih rodova obrazuju rodovne grupe, a te se medjusobno izdvojene i udaljene jedne od drugih npr.Spasojevici, Vasilici, Gavrilovici, Maksici, Janjici, Gajici, Antici, Pantici, Jeftici, Djurici, Begovici i sl.
U selu ima oko 300 domacinstava.
Glavni vodeni izvori su: Ladna voda, Kamenito vrelo, Bijela voda, Matavculja.
Na Matavculji je prije na Spasovdan bila zajednicka molitva za Pipere,Vakuf I Brusnicu.
Selo ima dva groblja: Popov grob u D.Piperima koji je i groblje za selo Vakuf i drugo u G.Piperima u kojem u poslednje vrijeme sahranjuju I ljude iz Visora.
U selu postoje dvije citaonice u kojima se zimi uz muziku okupljala seoska omladina i radjale prve ljubavi.Danas su obje izlozene u zubu vremena i trunuci cekaju neka bolja vremena.

Njive i livade su: Selista, Krcevine, Osoje, Rijeka, Mesicka, Luka, Mramor, Zagoni, Breze, Alatusa, Travnjak, Osoje, Kucurine, Krpuca, Jasen, Utrina, Polje, Cerik, Njive, Osredak, Odzak, Batara, Mekota, zutavka, Sjeca,Gaj, Rapnjaca i sl.

Istorijskih spomenika koji bi podsjecali na neke stanovnike koji su zivjeli na ovom prostoru ima najvise na brdu Jakovljevica (Jablanica) I G.Pipera.Kad kazemo spomenika misli se na nadgrobne spomenike-stecke.Od desetak sacuvanih sa natpisom na Majevici jedan se nalazi bas tu i na njemu pise da je tu sahranjen Milos Avdic na svojoj zemlji na Visorah (Vrh).
Taj natpis kazuje da je vec u srednjem vijeku postojalo selo pod imenom Visori. Selo pod tim imenom postoji i danas, ali je ono sasvim maleno i od nevelikog geostrateskog polozaja. Ocigledno da se na njegovom zemljistu razvilo selo Piperi.
Stecaka ili, kako ih obicno zovu na Majevici, mramorova ili mramorja ima u mnogim selima. U Piperima ih ima na vise mjesta.Postoje njive koje se zovu Mramor ili Mramorje i na njima se nalaze gomile kamenja koju su mjestani cisteci njive zgrtali na gomilu. Sama nebriga stanovnistva za ove spomenike kazuje da oni zasigurno pripadaju nekom drugom narodu. Opste je vjerovanje da su na Majevici zivjeli Madzari i njima pripisuju ne samo srednjevjekovne nego i druge starine.

Na brdu Bardacilovac iznad Jablanice nalazeni su ostaci crne keramike.U Piperima, nedaleko od tog znacajnog nalazista, na Milinoj njivi nalazena je keramika sa inkrustriranom bijelom bojom sto jasno kazuje je ovo podrucje i mnogo prije bilo naseljeno.
U Lukavici, susjednom selu, neki govore da su ti Mađari protjerani i pobijeni i dan danas postoji jedan potez koji se zove Mađarsko groblje

Visori su 1530.godine u turskoj administrativnoj upravi posle osvajanja ovih prostora bili nahija i sva Majevica je pripadala zvorničkom sandžaku. 1548.godine postaju kne�ija u sklopu nahije Visori.
U tursko doba preko Pipera postojao je put koji je povezivao Teočak I Srebrenik ondačnja značajna utvrdjenja.
Danas je u izgradnji regionalni put manje-više istom trasom koji ce povezivati Zvornik sa Srebrenikom.

U selu nema nikavih tragova muslimanskih grobalja iako se zna da su u Spasojevićima svojevremeno iza sebe ostavili vise njiva koje se danas nazivaju "Selišta".

U ranom periodu turske vladavine ovim prostorima haraju epidemije I bolest zvana kuga. činjenica da posle skoro preko tri vijeka nema nekakvih pisanih tragova o srpskom stanovništvu na ovim prostorima ostavlja mjesta špekulacijama da je stanovništvo većim dijelom ili u potpunosti umrlo, što nije bio rijedak slučaj, na Majevici.

Selo Piperi kakvo danas poznajemo nastalo je, odnosno, obnovljeno krajem 18. i početkom 19.vijeka doseljenicima iz Hercegovine I Crne Gore.Ekonomski razlozi i krvna osveta bili su glavni pokretači seoba iz ti predjela.

Dolaskom Austro-Ugarske 1878.godine pojavile su se gruntovne knjige koje su u sebi imale podatke o vlasništvu i veličini posjeda.Te knjige su i danas u upotrebi u slučajevima utvrdjivanja vlasništva nad posjedom.
Stanovništvo ovog sela je 100% srpsko (pravoslavno)živjeli begovi i dasu žitelji ovog živopisnog sela ostvaruju svoje prihode baveći se poljoprivredom, voćarstvom, stočarstvom,ali je sve manji broj ljudi koji stvarno žive od ovih prihoda.

Ovdje se peče najvjerovatnije najbolja rakija šljivovica na Majevici od čuvene šljive požegače.


60.-tih godina XX vijeka inženjeri su vršili intenzivna bušenja solnih naslaga na Ceriku. Te bušotine su i danas vidljive ali je ,na zalost, eksploatacija na Tetimi bila jeftinija, pa se na tome sve i završilo.
Najveci broj stanovnika iz Pipera je na privremenom radu u inostranstvu,najvise u Švicarskoj.

Skoro svako domaćinstvo ima telefon.
Ove godine su asfaltirane dvije lokalne dionice puta: u Begovićima I od čitaonice do Spasojevića.
Sastavljanjem, odnosno završetkom, regionalnog puta Zvornik-Srebrenik kroz Pipere,ovo selo će konačno prestati biti slijepo crijevo opštine Lopare.
Ove godine je sanirana i područna osnovna škola.
Djelimično ce biti uradjena ulična rasvjeta.
Želja nam je da ovi infrastrukturni projekti i preduslovi podstaknu ljude sa kapitalom da ulažu u proizvodne projekte i stvaraju bolje sutra ljudima koji su ostali u zavičaju.

Piperski brend su njihovi gastarbajteri koji pokušavaju ovim sajtom da povežu niti izmedju sebe samih u dijaspori, izmedju sebe i zavičaja i budu zajedno i jedno.

prenešeno sa sajta-Piperi CH