Sirotinjo i bogu si teška-Armijo sretan ti rođendan

Listajući po albumu svojih davnih i bližih uspomena,naiđoh na jednu rečenicu za mene i mnoge nas  još uvijek nerazjašnjenu,a koja mi se duboko urezala u sjećanje i koju uvijek pokušavam dekodirati i pronači istinsku vrijednost govora..
Rečenica,koju   prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. 
Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" 

Od svojih boraca,izmučenih četverogodišnjim ratovanjem,tada u to vrijeme dobio je iskrene i srcem upućenegromoglasne aplauze i nezapamćenja skandiranja,tako da je ,poslije izgovorene ove rečenice,jedva dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj "historijskoj" rečenii,još uvijek i danas ja razmišljam,na nekakav svoj način.Slažem se sa rahmetli predsjednikomk- Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni..Bili su to ljudi..
I prije rata i u toku rata.
Upravo,ti ljudi"sirotinja"odbranila je "neodbranjeno" i sačuvala je ono što su mnogi mislili da je izgubljeno.

 Nakon toliko poslijeratnih godina,da li se neko zapita?Gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Imaju li njihova djeca perspektivu za ostanak u njihovoj državi.Sve se može svesti u dvije riječi-"nula bodova"

Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinutee i razočarane ljude. Pitam segdje  im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatiše,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama,izmišljenim i neizmišljenim organizacijama nađoše svoje mjesto u pokazivanju odanosti dragoj nam dsržavi BiH. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne može,ovi drugi lažni patrioti su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje  u dobro utvrđenim podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. 

E,takvi su pogazili dostojanstvo naših boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvoriše firme i preko noći postadose tajkuni,kojima,daleko razvijenije države mogu pozavidjeti i od njih tražiti ključ uspjeha za brzinsko bogaćenje i svrstavanje u red uspješnih preduzetnika.

.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi  u predratno vrijeme ni bicikl nije imao. A sada,u ovo vrijeme demokratije koja je građena u njihovu korist i za,samo Njih,sada su  tu džipovi raznih marki,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. 
A,naši borci,naša ratna sirotinja,u današnje vrijeme "sveopšteg blagostanja prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka i to po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godišnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju tražiti svoja po nekakvom Zakonu zagarantirana prava,jer u ovom vaktu sveopšteg lopovluka,sem obaveza,nikakvih prava nemaju. 
A,imali su ponos , ljudski ponos i dostojanstvo.

Dana 19.marta proslavismo dan osnivanja 254.slavne brdske brigade. Listajući po albumu mojih uspomena,naiđoh na jednu koja mi se duboko urezala u sjećanje.Rečenica,koju je prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" Od svojih boraca,tada je dobio gromoglasne aplauze i skandiranje,tako da je na jedvite jade,poslije izgovorene ove rečenice,dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj recenici,danas ja razmišljam na nekakav svoj način. Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni... Nakon toliko godina,gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinute ljude i razočarane ljude. Gdje im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatise,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama izmisljenim i neizmisljenim organizacijama. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne moze,ovi su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje duboko u podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. E,takvi su pogazili dostojanstvo nasih boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvorise firme i preko noći postadose tajkuni,kojima daleko razvijenije sredine mogu pozavidjeti.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi od u predratno vrijeme ni bicikl ne imade. A sada,džipovi,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. A,naši borci,naša sirotinja,prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godisnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju traziti svoja uzurpirana prava,jer sem obaveza,nikakvih prava nemaju. A,imali su ponos i dostojanstvo.

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ

Nacionalizam - Hvala ne !

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ

Jahte i gliseri iz loparskog sela Smiljevac osvojili Evropu!!!

LOPARE, Podmajevičko selo Smiljevac kod Koraja, u opštini Lopare, već desetak godina poslovno je povezano sa Evropskom unijom, koliko dugo porodično preduzeće „Smiljevac prom“ u ovom selu proizvodi čamce i jahte od poliestera, koje kupuje bogata evropska klijentela.
Goran Gajić, direktor „ Smiljevac proma“ objašnjava za poslovni portal CAPITAL.ba da ovih dana isporučuju glisere za Hrvatsku, te da očekuju značajne poslove i u ovoj godini.
„Od 1989. godine pekli smo ovaj zanat u austrijskoj firmi „Sunbeam Yachts“. Kada smo prije deset godina otpočeli proizvodnju čamaca i jahti u Smiljevcu, naš poslovni partner u Austriji za prve isporuke je rekao da su dobre, dok je već za drugu isporuku rekao da radimo bolje od njih. Od prošle godine ponovo je oživjela proizvodnja i u našoj fabrici, jer je evidentno da u evropskim zemljama ekonomska kriza postepeno jenjava i da nastupa period ekonomskog oporavka“, ističe Gajić.
Gajić kaže da „Smiljevac prom“ funkcioniše kao tipično porodično preduzeće, jer je u proizvodnju čamaca i jahti uključena i njegova supruga Vajka, sin Milan, svastika Ljubica i njen suprug Milenko Babić.
„Svojevremeno smo zapošljavali devet radnika, pa je ta brojka smanjena na pet radnika zbog  ekonomske krize. Ponovo se nadamo da ćemo povećati broj zaposlenih za nekoliko radnika. Proizvodimo čamce dužine oko četiri metra, jahte dužine od sedam, osam i devet metara. Odnedavno radimo i cisterne za prskalice“, kaže Goran Gajić.
Dvadesetogodišnje iskustvo u proizvodnji jahti i čamaca od poliestera svrstalo je „Smiljevac prom“ u respektabilno malo preduzeće za koje znaju mnogi bogati Evropljani.

CAPITAL: Ljubo Ljubojević

 

http://www.capital.ba/jahte-i-gliseri-iz-loparskog-sela-smiljevac-osvojili-evropu/

Mersed Muninović,humanista i čovjek velikog srca

"Nema tih novaca ,a niti bilo čega što može zamijeniti jedan osmijeh na dječijem licu"izjavi je nedavno aktivista Slovenske nevladine humanitarne organizacije Zavod KROG iz Kopra gostujući na jednoj od ovdašnjih TV stanica
Mersed je porijeklom iz BiH,sa područja Tuzlanskog kantona i iz jednog lijepog  mjesta sa simpatičnim imenom,Vražići,selu smještenom na pitomim obroncima živopisne planine Majevicesa čijih  brežuljaka dopiru pogledi sve do Posavine i Save,do Semberije Podrinja i bistre Drine pa i do ravne Slavonije u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Mersedov životni put je trnovit,kao uostalom i mnogih drugih sa ovih prostora,koji su u u najranijoj mladosti morali ostaviti rodni kraj u nemilosrdnoj borbi za ostvarenje životne egzistencije.
Imajući u vidu sve životne nedaće koje su ga pratile od najranijeg djetinjstva pa do školovanja i zaposlenja u Kopru,odlučio se priključiti humanitarnoj organizaciji čiji je prevashodni zadatak pružati pomoć socijalno najugroženijoj kategoriji ljudi,djeci bez roditeljskog staranja.U okviru svojih projekata,pored materijalne pomoći,djeci sa ovih prostora Zavod KROG je u nekoliko navrata omogućio je besplatno ljetovanje na nekim od destinacija Slovenskog primorja,

Merseda i njegove kolege sa zavoda Krog po dobrom  su zapamtili i stradalnici prošlogodušnjih poplava kada je ova mala ekipa humanitaraca među prvima priskočila upomoć.

foto:fb mersed muminovichttps://www.facebook.com/mersed.muminovic.90/photos

Dobro se dobrim vraća

Sretan sam kada nekome mogu vratiti osmijeh na lice,a pogotovu djeci,jer sva djecao ovoga svijeta zaslužuju da budu sretna.Na nama starijima je da im to omogućimo.

Klizišta pustoše sela na Majevici

Zemljište na prostoru opštine Lopare ne miruje. Od početka godine registrovano je na stotine novih klizišta, a sve više ljudi prinuđeno je da napusti svoje mjesto boravka.
Nakrivljene kuće, napukli zidovi i nesigurno tlo – posljednjih mjeseci slika je u mnogim majevičkim selima. Klizišta su aktivirana i jedino što je mještanima ostalo jeste napuštanje svojih ognjišta- a to nije lako.
“Najgore kad čovijek doživi …ponekad ne znaš gdje ćeš, čitav život ideš svojoj kući, a onda dođeš u situaciju da nemaš određenog mjesta… a šta možemo”, kaže Radivoje Maksimović iz sela Jablanica kod Lopara.

U istoj situciji je i Risto Marić iz sela Mirosavci. Deset godina bio je u izbjeglištvu i kada je pomislio da se konačno skućio, sila prirode – ovog puta ga je primorala da preseli u Bijeljinu kod sestre – za početak.
“Nasitio sam se izbjeglištva, samo što sam računao malo nekog života u ovim starim vremenima, da poživim malo do penzije koja  nije velika, ali hajde i sa tim sam se pomirio, nikad nisam živio u nekom izobilju, međutim i to se sada dovelo, bacilo  me u ponor da čovjek gubi apsolutnu volju za životom”, kaže Risto Marić.
Tokom ovogodišnje zime najgore su prošli mještani Jablanice, u kojoj je domove napustilo 6 porodica. Klizišta u ovom dijelu Majevice ne pamte se unazad trista godina – pričaju mještani. Većinom su to ljudi u poodmaklim godinama koji više nemaju snage ponovo da se kuće.
“Ovdje smo živjeli 60 godina. I to nam je sad klizište sve uništilo. Imao sam 12 zgrada i kuću i sve je uništeno.Najgore što nas je potrefilo nas, baš mene i moju suprugu u ovim starijim godinama. I zdravlje nikakvo, tako da je sad teško planirati nešto da pravimo. Sad smo momentalo kod zeta i kćerke, pa dalje vidjećemo šta ćemo”, kaže Radivoje Maksimović.

Milorad Maksimović živi od poljoprivrede i nadnice. Zemlje osim one pod klizištem – nema.
“Stavio sam visak na kuću, eno vidi se sad 23 centimetra, svako veče ide. Preksinoć, poslije ove kiše 10 cenimetara pomakla se. Vidjeli ste sve popucalo nemam gdje, šta ću“, kaže Milorad Maksimović.
Na prostoru opštine Lopare od početka godine zabilježeno je 100 klizišta – 30ak kuća je oštećeno – 12 porodica iseljeno.
“Pomažemo ovim ljudima da se negdje smjeste. Neki imaju mogućnost da u sopstvenoj režiji budu u pomoćnim objektima ili kod rodbine ili ako treba pomoć za iznajmljivanje stana tu im mi pomažemo direktno iz budžeta opštine”, prokomentarisao je načelnik opštine Lopare Rado Savić.
U sanaciji šteta od prošlogodišnjih klizišta do sada je pomoć stizala uglavnom iz inostranstva. Uskoro bi trebala i od države – putem Fonda solidarnosti – izradnjom montažnih kuća.
“Gdje je obaveza opštine da obzbijedi sigurne lokacije, putnu infrastrukturu, a preostali dio zavisno od broja članova u domaćinstvu, koliko  će kvadrata biti, to će biti iz Fonda solidarnosti i UNDP-a”, kaže Savić.
U klizištima koja su se pokrenula poslije prošlogodišnjih poplava u majevičkim selima oštećeno je oko 400 kuća.  Međutim, zemljište ne miruje, tako da to, nažalost, neće biti konačan broj.

 http://www.majevicaonline.com

Ozvaničeno-Turski biznismeni grade proizvodne pogone u Čeliću.

Nakon što je nedavno,Opština Čelić primljena u Zajednicu opština Turskog svijeta danas je u kabinetu opštinskog načelnika upriličen prijem za ambasadora Republike Turske gospodina Cihada Erginaya.
Sa Turskim diplomatom u posjetu ovim prostorima stiglo je i nekoliko uglednih biznismena koji su u sklopu današnje posjete obišli nekoliko Mjesnih zajednica u kojima planiraju graditi proizvodne kapacitete u kojima bi se pod imenom tvrtki iz Turske proizvodila roba za evropsko tržište.

O kakvim je proizvodnim pogonima je riječ,za sada se ne zna,ali kako saznajemo po informacijama ureda za informisanje opštinskog načelnika,Turci planiraju otvarati pogone na lokalitetu triju mjesnih zajednica i to;područje Čelića,Vražića i Humaca.

izvor:www/:1apil.ba online