Tito od Amerikanaca izvukao 12 milijardi dolara

         Bivši jugoslovenski lider Josip Broz Tito bio je u spoljnoj politici akter bez premca i još se, u novijoj istoriji, nije pojavila ličnost njegovih dimenzija, ali je istovremeno i stvorio Jugoslaviju u kojoj su ljudi, zahvljajući novčanoj pomoći Zapada,  živjeli u iluziji o ekonomskom prosperitetu.

            Ovo je u ugljevičkom Centru za kulturu rekao Pero Simić promovišući svoju knjigu ,,Tito - fenomen 20. veka". Simić kaže da je u proteklih četrdesetak godina, istražujući u  brojnim arhivama Titovu ličnost, pokušao da Josipa Broza vidi u objektivnoj dimenziji i prirodnoj veličini.

            Najsvjetlija stranica Titove istorije, kako kaže, je njegova spoljnopolitička aktivnost.

            - Poslije razlaza sa Staljinom, Tito je uspeo svojom veštinom, koja nema premca u novijoj istoriji sveta, da pribavi ne samo planetarnu važnost za sebe i da utoli svoju žeđ za ogromnom ambicijom nego da od Jugoslavije stvori zemlju koja je bila respektovana u celom svetu, istakao je Simić.

            Titova komunikacija sa svijetom, kaže, vrhunac je njegove  vještina ali je istovremeno najveći pad današnjih političara.  Danas, ni jedan političar, ni jedan njegov nasljednik nema ni deseti dio te vještine u komunikaciji sa svijetom. To je nešto što Tita izdvaja od svih političara svoga doba i vještina koja mora da se respektuje i od koje može mnogo što šta da se nauči.

            Simić navodi da je Tito samo od Amerikanaca ,,izvukao" 12 milijadi dolara,  što je više nego što je uspio bilo koji svjetski državnik. Čak je u vrijeme realizacije Maršalovog plana dobio više pomoći u hrani, opremi i novcu u nego Njemačka i Italija.

            - To je vještina koja nas je dugo uljuškavala i ta iluzija nas je koštala u vrijeme rušenja Berlinskog zida.

 Simić ističe da je Titova politika imala i negativne dimenzije, koje će se odraziti kroz raspad Jugoslavije.

            - U poslednjih deset godina Titove vladavine svake godine se osam odsto više trošilo nego što se stvarala. Ta cena mora da se plati, zemlja je u apsolutnoj stagnaciji, produktivnost je prepolovljena, i učešće Jugoslavije u svjetskoj trgovini je palo za trećinu poslednjih godina Titove vladavine, tvrdi Simić koji se fenomenom Tita bavio četrdeset godina istražujući arhive i svjedočenja ljudi.

            Prema njegovim riječima, Josip Broz je na vrijeme otišao u Moskvu i na vrijeme počeo borbu za mjesto generalnog sekretara KPJ. Na vrijeme je tu borbu završio u svoju korist, a na vrijeme je podigao i ustanak u Jugoslaviji, kada su mu Sovjeti dali signal da krene, nakon napada Hitlera na Sovjetski savez. Na vrijeme ga je Staljin odbacio od sebe i od njega stvorio planetarnu ličnost. Bilo je to na početku hladnog rata kada je Amerika ,,od blata" pravila Staljinove disidente. Na prevagi između istoka i Zapada, Tito je izgradio sopstvenu harizmu. Postao je jedna od ključnih figura u svjetskoj politici , ma šta mi o njemu danas mislili.

            Tito je, navodi Simić, cijelog života u sebi spajao  suprotnosti. Uspješan političar, neuspješan državnik. Bolje govori neke strane jezike nego jezik zemlje kojom vlada, čovjek koji ima aristokratske navike, a veoma skromnog socijalnog porijekla i obrazovanja. Jedna od najvećih suprotnosti i jeste što je najveći potrošač dvadesetog vijeka. Najviše je novca prošlo preko njegovih ruku, samo američke pomoći 102 milijarde.

            - Istovremeno je ostavio zemlju ne samo u ekonomskom nego i u političkom haosu. Tito je bio spreman na sve samo da bi utolio ambiciju da bude neprikosnoven i apsolutan vladar, istakao je Simić, čovjek koji je, fasciniran Titovom ličnošću, sedamdesetih godina prošlog vijeka počeo da izučava fenomen zvani TITO.

http://www.skalaradio.net/

Humanitarna akcija učenika MSŠ Čelić “Jedan slatkiš, jedno dijete”

Dana 29.12. 2011 završen je prvi dio  humanitarne akcije ”Jedan slatkiš-jedno dijete” koji se odnosi na prikupljanje sredstava i slatkiša koji su namijenjeni za kupovinu i kompletiranje novogodišnjih paketića za djecu sa posebnim potrebama i slabog socijalnog/ imovinskog stanja.

Kutije za prikupljanje postavljene su na sljedećim lokacijama:

-          Mješovita srednja škola Čelić,

-          Trgovinski centar Bingo,

-          Općina Čelić,

-          Zavod za zdravstvenu zaštitu Čelić,

Pored kutija za prikupljanje slatkiša i novčanih sredstava, organizovana je i humanitarna akcija „Kolačijada“ u sklopu koje su se prodavali kolači. Sredstva prikupljena prodajom kolača su takođe namjenjena za pomoć humanitarnoj akciji „Jedan slatkiš-jedno dijete“.

Dana 29.12. sakupljene su sve kutije sa navedenih lokacija. Ukupno je prikupljeno 413,50 KM i slatkiša različitih vrsta i količina.

Prikupljena sredstva su namjenjena za kupovinu slatkiša od kojih će se kompletirati novogdišnji paketići za djecu sa posebnim potrebama i djecu slabog socijalnog/imovinskog stanja.

Učenici MSŠ Čelić za sutra najavljuju podjelu paketića u OŠ “Čelić”, kojom će se ova akcija i završiti za ovu godinu

http://www.celic-online.com/2011/12/humanitarna-akcija-ucenika-mss-celic-jedan-slatkis-jedno-dijete/

Stranac Majevički

Ko je i kakav je čovjek, odnosno ko su i kakvi su ljudi koji se mogu podvesti pod ovaj naslov?
Bilo bi preopširno da opsisujem moguće tipove ljudi koji se mogu nazvati strancima majevičkim, ali moram da naglasim da ih ima svih starosnih dobi i uzrasta i da žive na svim kontinentima osim Antartika (ako nije neki i tamo zalutao kao član neke ekspedicije). Zajedničko im je da su ponikli na Majevici i rasijani po svijetu vjetrovima koji odnose ljude, a donose prazninu kako u srcima onih ostaju tako i u srcima onih koji odlaze. Jedan takav vjetar, ne sjećam se tog vremena imao sam tek dvije godine, je odnio i mog oca na krajnji sjever Njemačke. Pamtim tek onu godinu kada se pojavio kao stranac u mom životu i poremetio svojim prisustvom ustaljeni red koji je do tada vladao. Shvatio je brzo da ga se pomalo plašim i da ne umijem da mu se radujem, kao što većina djece gastarbajtera nisu naučili da se raduju roditeljima koji se vraćaju iz pečalbe, jer im je nametnuto da se raduju poklonima koje će dobiti.

Bio je to početak kraja idiličnog siromaštava u kome je živjela većina stanovnika našeg rodnog kraja, osim par činovničkih porodica koje su postojale u Loparama. Bio je to početak vremena u kome ćemo stasati polako se pretvarajući u konzumente koji će usvojiti tudje običaje zaboravljajući polako svoje kako one svakodnevne tako i one koji su nam pomogli da ostanemo ono što jesmo uprkos vijekovnom ropstvu.
Dakle, prvi čovjek u mom životu koji se mogao nazvati strancem majevičkim bio je moj otac, jedan od miliona u armiji gastarbajtera koji su izgradjivali posleratnu Njemačku i jedan od onih koji su medju prvima upakovali par krpica i otišli u nepoznato da svojoj porodici obezbjede pristojan život i mogućnost da kao on ne odlaze u pečalbu.

Posle njega otišli su i ostali znani i neznani i stigli do najudaljenijh tačaka na kugli zemaljskoj, a mi smo rasli u ubjedjenju da nikada nećemo morati da krećemo njihovim stopama jer nam je omogućeno da se školujemo i odrastemo uhranjeni, za razliku od naših roditelja koji su do početka šesdesetih pa i sedamdesetih godina prošlog vijeka bili hronično neuhranjeni (ne izmišljam, dobio sam ovaj podatak iz arhiva, a glasi da je najčešći uzrok bolesti kod nas bila neuhranjenost).

Stasali smo u onakve ljude u kakve smo mogli da stasamo u vremenu u kome smo živjeli. Odgajali su nas na jednoj strani djedovi i bake, dobronamjerni i nježni, ali zbunjeni vremenom u kome žive, a na drugoj strani sistem koji je nametao da je sve što je staro, tradicionalno, vjersko i nacionalno, automatski ružno i zaostalo, a da su države u kojima rade naši roditelji i srodnici trule i pokvarene.
Odrastali smo uvjereni da nećemo morati da odemo u te trule države iz kojih dobijamo skupe poklone iako je tamo sve ružno i trulo, ali smo se ubrzo uvjerili da ćemo morati i sami u pečalbu pošto je država u kojoj smo živjeli bila osudjena na smrt iako to mi nismo htjeli da prihvatimo niti mogli da razumijemo. Ipak, shvatili smo da moramo da odemo, tako se broj stranaca povećao.
Postali smo ona vrsta ljudi kojoj smo se du juče podsmijevali, iako smo im često zavidjeli, pa smo ih nazivali; Jugošavabama, Jugovićima, gastarbajterima ili jednostavno strancima.

Država se raspala, umrla u agoniji, a njeni poslednji smrtni trzaji, grčevi u kojima je umirala odnijeli su stotine hiljada života i stvorili još veći jaz izmedju onih koji su otišli i onih koji su ostali. Za razliku od ranijih vremena kada su odlazili oni koji su morali da odu, došao je trenutak da u našem zavičaju ostanu oni koji ne mogu ili nemaju gdje da odu.
Još uvijek se oni koji su otišli nazivaju; Jugošavabama, Jugovićima, gastarbajterima, ali sad najčešče stranicima i kako vrijeme prolazi terimi kao što su Jugošvabo, Jugović i gastarbajter polako nestaju i stranac zauzima njihovo mjesto. Stranac, čovjek koji je stranac u zemlji u kojoj živi pa i onda kada se tamo rodio ili su mu se čak i roditelji rodili, stranac je i na Majevici i onda kada je u pečalbu otišao kao odrastao čovjek. Stranac je u vlastitoj porodici, stari roditelji ga gledaju sumnjičavao i vrebaju na svaku tudju riječ koju je usvojio, pa ga nijemim pogledima kore što je jezik pokvario. Stranac je medju rodjacima koji ne umiju da se raduju njegovom dolasku ako on nije propraćen poklonima. Stranac je kad kupuje ili ode u kafanu da nešto popije jer svi trljaju ruke u nadi da će se ponašati kao ovca kojoj je runo otežalo pa je vrijeme da dodje neko da ga runa oslobodi.

Godinama lupam glavu kako da spojim dvije polovine iste jabuke. Kao jabuku vidim moj narod, one koji su ostali kao jednu polovinu, a one koji su otišli kao drugu polovinu jabuke, ali ne nalazim riješenje jer su ove dvije polovine nastavile da se razvijaju nakon presijecenja pa više ne mogu da se spoje na mjestu gdje su presječene jer svaki put kad pokušam da ih približim pojavi se riječ; stranac i pokvari mi sve zamisli.

Iznenada prošle godine sam umjesto te riječi sa kojom se na žalost već identifikovao čuo riječ koja se niotkuda pojavila, a koja opisuje sve nas koji smo otišli. Neko je, umjesto; stranci za nas rekao; NAŠI: Odjednom, istina stidljivo i još uvijek rijetko; naši zamjenjuju strance. Iako se riječ stranac čvrsto usidrila u umovima kako onih koji su ostali, tako i onih koji su otišli, postoji nada da će se izraz NAŠI izboriti za svoje mjesto i da ćemo umjesto da budemo tudji ostati svoji.
26.12.2011
Miodrag Lukić http://www.lopare.net/kolumna/153-stranac-majeviki

Božićna čestitka

Ide Božić....idu dani sveti,

da se bogat siromaha sjeti,

da obidje zdrav bolesnoga,

da veseo tješi žalosnoga,

da se sretnik s nesretnikom druži,

odbačenom da se ruka pruži,

zavađeni svi da se pomire i da LJUBAV BOŽJU svijetom šire


Svim mojim dragim posjetiteljima koji se raduju današnjem danu,neka je sretan i blagoslovljen Božić !

NA MAJEVICI GORJELO PREKO 100 DUNUMA ŠUME

Ponedjeljak, 05 Decembar 2011 16:08




Požar bio nekontroliran
Nakon jučerašnjeg „Dana lova“ u šumi na Majvici izbio je veliki ne kontrolirani požar u kojem je gorjela šuma na površini od preko 100 dunuma, saznaje „otisak.ba“ na licu mjesta.

Predsjednik mjesne zajednice Maoča, Salim Bašić je kazao kako se vatra širila u tri pravca: prema Rašljanima, Maoči i Gornjoj Maoči.
Vatra poharala preko 100 dunuma šume

-Pretpostavlja se da su požar izazavli lovci koji su se nalazili u tom reonu, odnosno njihov nemar jer nisu ugasili vatru koju je vjetar razjario. Sreća je što su brzo intervenirali vatrogasci iz Brčkog kojima su pomogli mještani i članovi planinarskog društva. Velku pomoć u gašenju vatre dala je i kiša koja je počela padati- kazao nam je Bašić.

Zamjenik komandira smjene u Vatrogasnoj jedinici Brčko Šefik Karahasanović kojeg smo zatekli na licu mjesta sa vatrogascima je potvrdio da se radilo o požaru širih razmjera.


Vatrogasci naprtnjače nosili preko 5 kilometara kako bi gasili požar
-Požar je zahvatio oko 100 dunuma šume obzirom da je nepristupačno područje, odnosno do požara nismo mogli doći vozilima pristupilo se gašenju vatre sa vodom iz naprtnjača koje su vatrogasci nosili skoro 5 kilometara. Važno je da je požar ugašen i da nema povrijeđenih- kazao nam je Karahasanović.
/ redakcija@otisak.ba/
http://www.otisak.ba

Mladi održali lekciju odraslima

Momci i djevojke iz Podrinja, Srbi i Bošnjaci, danas su zajedno položili cvijeće na stratišta u Tuzli, Bratuncu i Srebrenici.

Pripremio: Salih Brkić

04.12.2011 10:58

Video

Prvo su posjetili Potočare, onda su bili u Kravici, pa su došli u Tuzlu. Mladi Bošnjaci i mladi Srbi iz tri podrinjske općine zajedno su položili cvijeće na Kapiju, mjesto stradanja tuzlanske mladosti. „Ovo je strašno! Ali eto, to nam je za nauk“, kazala je Nevena Elez iz Omladinskog centra „Odisej“ iz Bratunca.

Nakon Kapije, Nevena, Ehlimana i Adrijana sa svojim su vršnjacima otišli na Slanu Banju, mjesto gdje su ukopani i sahranjeni njihovi vršnjaci ubijeni 1995. godine u Tuzli. „Među ljudima treba da bude mir, i da se svi slažu. Svi zajedno da radimo i da budemo složni“, poručuje Adrijana Vidić iz Omladinskog centra Vlasenica. “Mi nismo krivi za ono što je bilo i više se nikada ne treba ponoviti. Zato što mi zaslužujemo normalan život”, kaže Ehlimana Begović iz Savjeta mladih Srebrenice.

Normalni život je moguć. Dokazali su danas Almir i Čedomir. Nakon Kapije, zajedno su otišli na Brčansku Maltu, gdje su 1992. godine poginuli pripadnici JNA. „Većina ove djece koja su danas došla nije prelazila entitetsku liniju. Ovo je jedinstvena prilika da razbiju predrasude koje su sve ove godine stvarali u svojim porodicama, medijima“, ističe koordinator projekta Almir Salihović.

Za razliku od bh. političara, mladi Podrinjci danas su bez pregovora postigli novi dogovor. Uskoro će posjetiti i druge memorijalne centre u BiH.

(federalna.ba)

Šabanovići bez krova nad glavom

Šabanovići: Mališani sa roditeljima prenoćili u hladnom kombiju

U Brčanskom naselju Broduša sinoć je na porodičnoj kući Šabanovića izbio požar u kojem je izgorjelo kompletno potkrovlje.

Vatra je osim potkrovlja uništila i veliki dio robe koju je Vehid Šabanović prodavao na pijaci i na taj način obezbijeđivao egzistenciju za sebe i porodicu.

Da situacija u ovoj porodici ne može biti gora govori i podatak da ova šestočlana porodica trenutno, na velikoj hladnoći živi u kombiju.

-Sa suprugom Sadetom i četvero djece od kojih je dvoje paralizirano živimo u kombiju, obzirom da je prizemlje kuće uništeno vodom prilikom gašenja vatre tu ne možemo živjeti- kazao je Šabanović.

Govoreći o uzrocima požara, Šabanović je izrazio sumnju da je vatra počela na štenderu, odnosno nosaču električnog priključka.

-Prošle godine imao sam problema sa strujom, jer su na štenderu izbijale varnice. Tada smo pozvali elektrodistibuciju i njihovi radnici su otklonili kvar- objasnio je Šabanović.

Portparol brčanske Policije Halid Emkić rekao je da su policijski službenici, koji su jutros izvršili uviđaj, izuzeli štender na vještačenje.

Ovim putem Šabanovići apeliraju na sve ljude dobre volje da im pomognu jer su noć proveli u kombiju, te da će najvjerovatnije i ovu noć provesti u hladnom kombiju.

Mole se svi ljudi dobre volje koji mogu da im pomognu sa donacijama u hrani, odjeći,obući.... da ih kontaktiraju na 065/289-634. / redakcija@otisak.ba/ http://www.otisak.ba/

Dalko ubijen zbog novca, jer ga nije imao

Muškarca je mrtvog pronašla stanodavka

Kako doznajemo, vjerojatno je ubijen udarcem tupog predmeta u glavu. Dalko je živio u stanu na prvom katu dvokatnice. Iznad njega je živio Anto Pejić, također podstanar. Dio kuće u kojem živi stanodavka ima poseban ulaz i odvojen je od podstanarskog dijela.Zazivala sam Dalka. Nije odgovarao. Ušla sam u njegov stan i našla ga na krevetu okrvavljene glave, rekla nam je još u šoku Belkisa Korajkić, vlasnica dvokatnice u riječkim Marinićima.

Ona je u nedjelju oko 16.40 sati nazvala riječku policiju nakon što je u svojoj kući našla mrtvog podstanara Mehmedaliju Smajlovića Dalka (49). Dodala je kako je riječ o dobrom čovjeku koji je jedva preživljavao.

Dalkovi prijatelji kažu da su ga posljednji put vidjeli u četvrtak ujutro na kavi u pečenjarnici u središtu Marinića.

- Začudilo nas je što se idućih dana nije pojavljivao, no mislili smo da radi ili ima nekih privatnih obaveza - rekli su nam. Kažu da se u Mariniće doselio devedesetih godina. S podstanarom Antom nije se slagao. Anto je, pričaju, bio povučen i rijetko su ga viđali. Navodno je znao popiti te je često zapadao u probleme te se tukao. Dodali su kako sumnjaju da je Dalko ubijen zbog novca, jer ga nije imao

http://www.24sata.hr