Vražići i okolina-Masovno oboljenje stabala šljive i drugog voća

Negativne posljedice,prošlogodišnjih nezampaćenih kišnih padavina,odrazile su se na oboljenja velikog broja rodnih stabala šljive i drugog voća u Vražićkim voćnjacima.
Iako je proljetni behar na ovom voću ,ovdašnjim voćarima ulijevao nadu u bogat urod šljive,trenutna situacija u voćnjacima pokazuje da od toga nema ništa.Došlo je do naglog sušenja rodnih grančica pa i čitavih stabala,što će u velikoj mjeri pogoršati,ionako tešku situaciju poljoprivrednika ovog kraja.

Pretpostavlja se da je uzrok ovome pretjerana vlaga kako u zraku tako i u zamlji koja je bila prisutna duži vremenski period.

Slična situacija je i sa drugim voćkama pogotovo na trešnji.

Sirotinjo i bogu si teška-Armijo sretan ti rođendan

Listajući po albumu svojih davnih i bližih uspomena,naiđoh na jednu rečenicu za mene i mnoge nas  još uvijek nerazjašnjenu,a koja mi se duboko urezala u sjećanje i koju uvijek pokušavam dekodirati i pronači istinsku vrijednost govora..
Rečenica,koju   prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. 
Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" 

Od svojih boraca,izmučenih četverogodišnjim ratovanjem,tada u to vrijeme dobio je iskrene i srcem upućenegromoglasne aplauze i nezapamćenja skandiranja,tako da je ,poslije izgovorene ove rečenice,jedva dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj "historijskoj" rečenii,još uvijek i danas ja razmišljam,na nekakav svoj način.Slažem se sa rahmetli predsjednikomk- Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni..Bili su to ljudi..
I prije rata i u toku rata.
Upravo,ti ljudi"sirotinja"odbranila je "neodbranjeno" i sačuvala je ono što su mnogi mislili da je izgubljeno.

 Nakon toliko poslijeratnih godina,da li se neko zapita?Gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Imaju li njihova djeca perspektivu za ostanak u njihovoj državi.Sve se može svesti u dvije riječi-"nula bodova"

Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinutee i razočarane ljude. Pitam segdje  im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatiše,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama,izmišljenim i neizmišljenim organizacijama nađoše svoje mjesto u pokazivanju odanosti dragoj nam dsržavi BiH. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne može,ovi drugi lažni patrioti su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje  u dobro utvrđenim podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. 

E,takvi su pogazili dostojanstvo naših boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvoriše firme i preko noći postadose tajkuni,kojima,daleko razvijenije države mogu pozavidjeti i od njih tražiti ključ uspjeha za brzinsko bogaćenje i svrstavanje u red uspješnih preduzetnika.

.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi  u predratno vrijeme ni bicikl nije imao. A sada,u ovo vrijeme demokratije koja je građena u njihovu korist i za,samo Njih,sada su  tu džipovi raznih marki,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. 
A,naši borci,naša ratna sirotinja,u današnje vrijeme "sveopšteg blagostanja prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka i to po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godišnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju tražiti svoja po nekakvom Zakonu zagarantirana prava,jer u ovom vaktu sveopšteg lopovluka,sem obaveza,nikakvih prava nemaju. 
A,imali su ponos , ljudski ponos i dostojanstvo.

Dana 19.marta proslavismo dan osnivanja 254.slavne brdske brigade. Listajući po albumu mojih uspomena,naiđoh na jednu koja mi se duboko urezala u sjećanje.Rečenica,koju je prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" Od svojih boraca,tada je dobio gromoglasne aplauze i skandiranje,tako da je na jedvite jade,poslije izgovorene ove rečenice,dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj recenici,danas ja razmišljam na nekakav svoj način. Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni... Nakon toliko godina,gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinute ljude i razočarane ljude. Gdje im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatise,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama izmisljenim i neizmisljenim organizacijama. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne moze,ovi su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje duboko u podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. E,takvi su pogazili dostojanstvo nasih boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvorise firme i preko noći postadose tajkuni,kojima daleko razvijenije sredine mogu pozavidjeti.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi od u predratno vrijeme ni bicikl ne imade. A sada,džipovi,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. A,naši borci,naša sirotinja,prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godisnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju traziti svoja uzurpirana prava,jer sem obaveza,nikakvih prava nemaju. A,imali su ponos i dostojanstvo.

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ

Nacionalizam - Hvala ne !

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ

Jahte i gliseri iz loparskog sela Smiljevac osvojili Evropu!!!

LOPARE, Podmajevičko selo Smiljevac kod Koraja, u opštini Lopare, već desetak godina poslovno je povezano sa Evropskom unijom, koliko dugo porodično preduzeće „Smiljevac prom“ u ovom selu proizvodi čamce i jahte od poliestera, koje kupuje bogata evropska klijentela.
Goran Gajić, direktor „ Smiljevac proma“ objašnjava za poslovni portal CAPITAL.ba da ovih dana isporučuju glisere za Hrvatsku, te da očekuju značajne poslove i u ovoj godini.
„Od 1989. godine pekli smo ovaj zanat u austrijskoj firmi „Sunbeam Yachts“. Kada smo prije deset godina otpočeli proizvodnju čamaca i jahti u Smiljevcu, naš poslovni partner u Austriji za prve isporuke je rekao da su dobre, dok je već za drugu isporuku rekao da radimo bolje od njih. Od prošle godine ponovo je oživjela proizvodnja i u našoj fabrici, jer je evidentno da u evropskim zemljama ekonomska kriza postepeno jenjava i da nastupa period ekonomskog oporavka“, ističe Gajić.
Gajić kaže da „Smiljevac prom“ funkcioniše kao tipično porodično preduzeće, jer je u proizvodnju čamaca i jahti uključena i njegova supruga Vajka, sin Milan, svastika Ljubica i njen suprug Milenko Babić.
„Svojevremeno smo zapošljavali devet radnika, pa je ta brojka smanjena na pet radnika zbog  ekonomske krize. Ponovo se nadamo da ćemo povećati broj zaposlenih za nekoliko radnika. Proizvodimo čamce dužine oko četiri metra, jahte dužine od sedam, osam i devet metara. Odnedavno radimo i cisterne za prskalice“, kaže Goran Gajić.
Dvadesetogodišnje iskustvo u proizvodnji jahti i čamaca od poliestera svrstalo je „Smiljevac prom“ u respektabilno malo preduzeće za koje znaju mnogi bogati Evropljani.

CAPITAL: Ljubo Ljubojević

 

http://www.capital.ba/jahte-i-gliseri-iz-loparskog-sela-smiljevac-osvojili-evropu/

Mersed Muninović,humanista i čovjek velikog srca

"Nema tih novaca ,a niti bilo čega što može zamijeniti jedan osmijeh na dječijem licu"izjavi je nedavno aktivista Slovenske nevladine humanitarne organizacije Zavod KROG iz Kopra gostujući na jednoj od ovdašnjih TV stanica
Mersed je porijeklom iz BiH,sa područja Tuzlanskog kantona i iz jednog lijepog  mjesta sa simpatičnim imenom,Vražići,selu smještenom na pitomim obroncima živopisne planine Majevicesa čijih  brežuljaka dopiru pogledi sve do Posavine i Save,do Semberije Podrinja i bistre Drine pa i do ravne Slavonije u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Mersedov životni put je trnovit,kao uostalom i mnogih drugih sa ovih prostora,koji su u u najranijoj mladosti morali ostaviti rodni kraj u nemilosrdnoj borbi za ostvarenje životne egzistencije.
Imajući u vidu sve životne nedaće koje su ga pratile od najranijeg djetinjstva pa do školovanja i zaposlenja u Kopru,odlučio se priključiti humanitarnoj organizaciji čiji je prevashodni zadatak pružati pomoć socijalno najugroženijoj kategoriji ljudi,djeci bez roditeljskog staranja.U okviru svojih projekata,pored materijalne pomoći,djeci sa ovih prostora Zavod KROG je u nekoliko navrata omogućio je besplatno ljetovanje na nekim od destinacija Slovenskog primorja,

Merseda i njegove kolege sa zavoda Krog po dobrom  su zapamtili i stradalnici prošlogodušnjih poplava kada je ova mala ekipa humanitaraca među prvima priskočila upomoć.

foto:fb mersed muminovichttps://www.facebook.com/mersed.muminovic.90/photos

Dobro se dobrim vraća

Sretan sam kada nekome mogu vratiti osmijeh na lice,a pogotovu djeci,jer sva djecao ovoga svijeta zaslužuju da budu sretna.Na nama starijima je da im to omogućimo.

Klizišta pustoše sela na Majevici

Zemljište na prostoru opštine Lopare ne miruje. Od početka godine registrovano je na stotine novih klizišta, a sve više ljudi prinuđeno je da napusti svoje mjesto boravka.
Nakrivljene kuće, napukli zidovi i nesigurno tlo – posljednjih mjeseci slika je u mnogim majevičkim selima. Klizišta su aktivirana i jedino što je mještanima ostalo jeste napuštanje svojih ognjišta- a to nije lako.
“Najgore kad čovijek doživi …ponekad ne znaš gdje ćeš, čitav život ideš svojoj kući, a onda dođeš u situaciju da nemaš određenog mjesta… a šta možemo”, kaže Radivoje Maksimović iz sela Jablanica kod Lopara.

U istoj situciji je i Risto Marić iz sela Mirosavci. Deset godina bio je u izbjeglištvu i kada je pomislio da se konačno skućio, sila prirode – ovog puta ga je primorala da preseli u Bijeljinu kod sestre – za početak.
“Nasitio sam se izbjeglištva, samo što sam računao malo nekog života u ovim starim vremenima, da poživim malo do penzije koja  nije velika, ali hajde i sa tim sam se pomirio, nikad nisam živio u nekom izobilju, međutim i to se sada dovelo, bacilo  me u ponor da čovjek gubi apsolutnu volju za životom”, kaže Risto Marić.
Tokom ovogodišnje zime najgore su prošli mještani Jablanice, u kojoj je domove napustilo 6 porodica. Klizišta u ovom dijelu Majevice ne pamte se unazad trista godina – pričaju mještani. Većinom su to ljudi u poodmaklim godinama koji više nemaju snage ponovo da se kuće.
“Ovdje smo živjeli 60 godina. I to nam je sad klizište sve uništilo. Imao sam 12 zgrada i kuću i sve je uništeno.Najgore što nas je potrefilo nas, baš mene i moju suprugu u ovim starijim godinama. I zdravlje nikakvo, tako da je sad teško planirati nešto da pravimo. Sad smo momentalo kod zeta i kćerke, pa dalje vidjećemo šta ćemo”, kaže Radivoje Maksimović.

Milorad Maksimović živi od poljoprivrede i nadnice. Zemlje osim one pod klizištem – nema.
“Stavio sam visak na kuću, eno vidi se sad 23 centimetra, svako veče ide. Preksinoć, poslije ove kiše 10 cenimetara pomakla se. Vidjeli ste sve popucalo nemam gdje, šta ću“, kaže Milorad Maksimović.
Na prostoru opštine Lopare od početka godine zabilježeno je 100 klizišta – 30ak kuća je oštećeno – 12 porodica iseljeno.
“Pomažemo ovim ljudima da se negdje smjeste. Neki imaju mogućnost da u sopstvenoj režiji budu u pomoćnim objektima ili kod rodbine ili ako treba pomoć za iznajmljivanje stana tu im mi pomažemo direktno iz budžeta opštine”, prokomentarisao je načelnik opštine Lopare Rado Savić.
U sanaciji šteta od prošlogodišnjih klizišta do sada je pomoć stizala uglavnom iz inostranstva. Uskoro bi trebala i od države – putem Fonda solidarnosti – izradnjom montažnih kuća.
“Gdje je obaveza opštine da obzbijedi sigurne lokacije, putnu infrastrukturu, a preostali dio zavisno od broja članova u domaćinstvu, koliko  će kvadrata biti, to će biti iz Fonda solidarnosti i UNDP-a”, kaže Savić.
U klizištima koja su se pokrenula poslije prošlogodišnjih poplava u majevičkim selima oštećeno je oko 400 kuća.  Međutim, zemljište ne miruje, tako da to, nažalost, neće biti konačan broj.

 http://www.majevicaonline.com

Ozvaničeno-Turski biznismeni grade proizvodne pogone u Čeliću.

Nakon što je nedavno,Opština Čelić primljena u Zajednicu opština Turskog svijeta danas je u kabinetu opštinskog načelnika upriličen prijem za ambasadora Republike Turske gospodina Cihada Erginaya.
Sa Turskim diplomatom u posjetu ovim prostorima stiglo je i nekoliko uglednih biznismena koji su u sklopu današnje posjete obišli nekoliko Mjesnih zajednica u kojima planiraju graditi proizvodne kapacitete u kojima bi se pod imenom tvrtki iz Turske proizvodila roba za evropsko tržište.

O kakvim je proizvodnim pogonima je riječ,za sada se ne zna,ali kako saznajemo po informacijama ureda za informisanje opštinskog načelnika,Turci planiraju otvarati pogone na lokalitetu triju mjesnih zajednica i to;područje Čelića,Vražića i Humaca.

izvor:www/:1apil.ba online

Milan Đurić-BH reprezantivac iz našeg kraja.

 

Milan Đurić je rođen u Tuzli (njegov otac, Goran, je bivši nogometaš treće skupine) koji je se nastanio u Pesari 1991. godine. Iako je rođen u Tuzli, njegova porodica je iz Vlasenice, Bosna i Hercegovina, u to vrijeme u sastavu SFRJ Unatoč tome što je Bosanac, Đurićev maternji jezik je italijanski.

Klupska karijera

 Igrao je za omladinski pogon ekipe Vis Pesarin do 2005. godine. Međutim, klub je proglasio bankrot, a Đurić je pušten bez obeštećenja. Potom potpisuje za San Marino Calcio, da bi narednu sezonu prešao u Casenu, gdje je igrao za omladinski pogon koji je vodio Davor Jozić

Cesena

Za prvi tim Casene je debitovao 30. oktobra 2007. godine u na utakmici protiv Montove u okviru Serie B. Nekoliko sedmica kasnije postiže prvi pogodak u profesionalnoj karijeri na utakmici protiv Frosinona. Potvrđen je Casenu također za sljedeću sezonu u Lega Pro Prima Divisione (Italijanska treća divizija)

Parma

2010. godine za 300 hiljada eura prelazu u Parmu, iz koje je odmah otišao na posudbi u Ascoli, da bi u januaru 2011. godine igrao na posudbi u Crotoneu. Ovaj sporazum je bio dogovoren 15. juna 2011. za narednu godinu

Povratak u Casenu

1. jula 2012. godie se vraća u Casenu. Međutim, sezonu 2012-13. je odigrao na posudbi u ekipi Cremonese. U julu 2013. godine je bio posuđen u Trapani, klub koji je tek izborio Seriu B. U januaru 2014. godine je igrao na posudbi u Cittadelli.
30. juna 2014. godine je vraćen u Casenu, za koju trenutno nastupa.

Reprezentativna karijera

Milan Đurić je bio voljan da igra za obje reprezentacije, BiH i Srbije. Međutim, nikada nije dobio poziv od Srbije, tako da je odlučio da igra za BiH.
U julu 2010. godine je odlučio da igra za BiH. 12. februara 2012. godine je dobio prvi poziv za prijateljsku utakmicu BiH U-21 protiv Srbije U-21 u Beogradu. ali je čekao svoj debi tek 1. juna 2012. godine kada je ušao u 79. minuti za BiH U-21 (trenirao je Vlado Jagodić) te postigao gol 10 minuta kasnije koji je bio njegov prvjenac za matičnu zemlju BiH u pobjedi od 3:0 nad Bjelorusijom U-21 za U-21 kvalifikacije za EP na domaćem terenu stadiona Grbavica u Sarajevu. Pet dana kasnije je započeo susret protiv San Marinom U-21 u Sarajevu 6. juna i postigao svoj drugi gol za nacionalni tim i drugi u utakmici koja je završila pobjedom BiH 3:1, i pri tome dodao jednu asistenciju za prvi gol na utakmici. U utakmici protiv Grčke U-21, 7. septembra u Sarajevu postigao je još jedan, svoj treći u tri utakmice odigrane, i šetvrti na utakmici za ugodnu pobjedu od 4:0.
U Sarajevu 10. septembra 2012. godine protiv Njemačke U-21reprezentacije postigao svoj prvi het-trick za BiH U-21, još pri tome je asistirao za četvrti gol na utakmici. Ovo čini impresivnu brojku od šest golova i dvije asistencije u samo četeri odigrana susreta. Za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine je debitovao 29. marta 2015. godine na utakmici protiv Andore

izvor:Wikipedia

NAGRADNA IGRA tuzlansko piješ i auto dobiješ

Nagradna igra počinje 20. marta 2015. godine i traje do 31. avgusta 2015. godine kada će biti finalno izvlačenje na kojem najsretniji igrač osvaja automobil Škoda Citigo.
Za učešće u nagradnoj igri svaki igrač treba da pošalje SMS sa jedinstvenim kodom koji se nalazi sa unutrašnje strane krunskog zatvarača na staklenim bocama Tuzlanskog pilnera i da ga pošalje na broj 091 212 405.
Pored automobila mogu se osvojiti i mnoge druge sedmične i mjesečne nagrade kao što su: televizori, suncobrani, tableti, telefoni, poklon paketi i sl..
Broj poslanih poruka nije ograničen tako da igrači slanjem većeg broja poruka dobijaju šansu da osvoje neku nagradu ili više njih. Cijena jedne poruke je 0,20 KM + pdv

Dan 208.Slavne brdske brigade Čelić-Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja

"Vijest je letjela brže od ptice
Brže od vjetra
Brže od munje,
Gugutala je od sreće u eteru.
I stigla je prekasno.

Za one koji su pali uvijek je prekasno.

A da je stigla samo pola sata ranije, on bi bio živ.
Rukovao bi se s drugovima i smijao.
Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih još ostalo živih.
Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo
bi ih još ostalo živih.

Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no što su počeli padati mrtvi."

Grigor Vitez

Polaganje vijenaca na centralnom spomen obilježju

 

 

Prijem kod načelnika Opštine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svečana akademija-pozdravne riječi predsjednika demobilisanih boraca Muaza Salkića

O ratnom putu brigade govorio je ratni k-dant II korpusa,general Hazim Šadić

Kulturno zabavni program

Pjesme o BH gradovima

19.mart-Sjećanje na 208.brdsku brigadu Čelić

                                                Osnivanje brigade

 

Naredbom k-danta 2. Korpusa ,208.brdska brigada formirana je 19.marta 1993 godine,kada je došlo do preustroja štaba teritorijalne odbrane u vojnu brigadu.Ratni put je započet davno prije ovog datuma,pret kraj 91.i spočetka 92.godine kada je svako naseljeno mjesto na području današnje Opštine formiralo manje jedinice naoružane uglavnom lovačkim naoružanjem. 
 


Prva vojna aktivnost pripadnika ovih jedinica odigrala se spektakularnim hapšenjem pukovnika JNA Momira Zeca sa još dvojicom njegovih saradnika,13 maja 1992.Do okupacije Koraja ove jedinice su izvjele još nekoliko manjih akcija,ali protjerivanjem Korajaca 15.juna 1992.dolazi do svenarodnog otpora i žestoke borbe za opstanak na ovim prostorima
 



Upad Arkanovih tigrova u Čelić septembra 92. i njihov poraz u borbama prsa u prsa,bitka je za nezaborav koja svjedoči o hrabrosti boraca ove brigade. 208,kasnije 254 brigada imala je jednu od najdužih linija odbrane,oko 36 kilometara od vrha Majevice do Posavine,pa i sami dio brčanskog ratišta. Jedna je od rijetkih brigada koja nije izgubila ni pedalj uspostavljene linije odbrane,čak više početna linija je u toku b/d pomjerana prema neprijateljskim položajima. Uporedo sa odbrambenim,vodila je i oslobodilačka dejstva,tako da su Naredbama Štaba komande 2.Korpusa i štaba Vrhovne komande Armije RBiH elitne jedinice učestvovale u blistavim pobjedama širom BiH

 

                                                                       Ratna priznanja

 

Dobitnici Zlatnog ljiljana

Posthumno

Mirsad Zahirović

Ekrem Agić

Mevludin Ljaljić

Vahid Mujkić

Dževdet Gačević

Živi dobitnici

Husejn Salihović

Viktorijan Jurić

Jasmin Ljaljić

Zlatna policijska značka

Jakubović Ibrahim

Halilović Admir.






Zanimljiv podatak da je Huso Salihovići prvi dobitnik Zlatnog ljiljana na nivou 2.Korpusa. 
Takođe stoji i podatak na koji svaki pripadnik ove brigade treba da bude ponosan, što niko nije optužen za činjenje ratnih zločina,što pokazuje o vojnom ustroju i organizovanosti ove brigade

Osnivanje brigade Naredbom k-danta 2. Korpusa ,208.brdska brigada formirana je 19.marta 1993 godine,kada je došlo do preustroja štaba teritorijalne odbrane u vojnu brigadu.Ratni put je započet davno prije ovog datuma,pret kraj 91.i spočetka 92.godine kada je svako naseljeno mjesto na području današnje Opštine formiralo manje jedinice naoružane uglavnom lovačkim naoružanjem.

Copy and WIN : http://ow.ly/KfYkt

Osnivanje brigade Naredbom k-danta 2. Korpusa ,208.brdska brigada formirana je 19.marta 1993 godine,kada je došlo do preustroja štaba teritorijalne odbrane u vojnu brigadu.Ratni put je započet davno prije ovog datuma,pret kraj 91.i spočetka 92.godine kada je svako naseljeno mjesto na području današnje Opštine formiralo manje jedinice naoružane uglavnom lovačkim naoružanjem.

Copy and WIN : http://ow.ly/KfYkt

Osnivanje brigade Naredbom k-danta 2. Korpusa ,208.brdska brigada formirana je 19.marta 1993 godine,kada je došlo do preustroja štaba teritorijalne odbrane u vojnu brigadu.Ratni put je započet davno prije ovog datuma,pret kraj 91.i spočetka 92.godine kada je svako naseljeno mjesto na području današnje Opštine formiralo manje jedinice naoružane uglavnom lovačkim naoružanjem.

Copy and WIN : http://ow.ly/KfYkt

Osnivanje brigade

Copy and WIN : http://ow.ly/KfYkt

S Nusret-Holidejsom u Siriju

 
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, sjede dvojica vehabija u Gornjoj Maoči i dokono prate vijesti jordanske televizije, gledajući kako se sirijska braća dolje po pustinji mlate s Ašadovim psima. "Jooj", zajooja jedan sjetno, "baš mi se ponovo ide u Siriju!" "Kad si ti to bogati bio u Siriji?!", iznenadio se drugi. "Ma nisam", na to će onaj, "nego mi se i jučer išlo."

Od sada, međutim, to više nije nedostižan san. Tajne službe objavile su ovih dana obavještajna saznanja o razgranatoj mreži koja dobrovoljcima iz Bosne i Hercegovine organizira ratni hadždž na sirijski front. Nusret Imamović, dobro poznati seoski selefijski glavešina iz Gornje Maoče, i Dževad Gološ, manje poznati sirijski student i utemeljitelj Fondacije Darul-Kur'an iz Mostara, okupljali su ratnike iz cijele zemlje, davali im po tri hiljade konvertibilnih maraka i sređivali put u Tursku, transfer do sirijske granice i obuku u Al-Kaidinim kampovima u Siriji.

Dosad je, eto, u Bosni to bila skupa i opasna avantura, jednako sumnjivim kanalima švercali su se nezaposleni vehabije na Bliski istok i nezaposleni inženjeri u Europsku uniju. Baš kao u onom Đurinom filmu, neki bi bezdušni mafijaš pod obroncima Majevice u praznu cisternu ugurao dvadeset jadnika iz Srebrenika i Kalesije, pa ih tri-četiri sata kasnije iskrcao u industrijskoj zoni u Zenici i objasnio da je to, kako se lijepo vidi, Slovenija. Tu bi onda u cisternu ugurao dvadeset zeničkih vehabija, pa se, jasno, vratio na Majevicu, objasnivši im da je to Afganistan.

Posao cvao, nije bilo praznog hoda, sve dok na kraju u Zenici nezaposlenih nije bilo koliko u cijeloj Sloveniji, a na Majevici se mudžahedina nakupilo za jedan srednji džihad. Pa postalo sumnjivo.

Danas, kako vidimo, ta je stvar mnogo bolje i ozbiljnije organizirana, i funkcionira otprilike kao klasični turistički aranžman. Dobro, više teroristički. Sjede tako ona dvojica vehabija u Maoči i gledaju televiziju, kad u neka doba na programu reklama za desetodnevni džihad preko terorističke agencije Džihad-Tours iz Mostara. "Joooj", zajooja u to jedan, "baš mi se ponovo ide u Siriju!" "Šta ti se i jučer išlo?", zajebava ga drugi. "Ma jok", kaže, "nego sam se jučer vratio".

Dobila tako Bosna i vikend-mudžahedine. Kleta sudba namjerila ih na ovaj svijet taman kad je rat završio, pa danas na džihad moraju u inozemstvo. Onda se vraćaju puni utisaka i zadivljenim prijateljima pokazuju slike iz mobitela. A na mobitelu prekrasni krajolici sirijske pustinje, prizori iz vojnog logora u Sarmadu, Al-Kaidinog all-inclusive kampa za obuku s pet zvjezdica, pardon polumjesečića, i atraktivni kadrovi uličnih borbi, likvidacija, vješanja, spektakularnih samoubilačkih akcija i ostale izvanpansionske ponude.

"Preselite na džennet u stilu, provedite sa Džihad-Toursom nezaboravnih deset dana u Siriji!", cvrkuće tako u onoj reklami nekakav preplanuo tip, u havajskoj košulji nehajno prebačenoj preko pojasa s eksplozivom. "Aranžman uključuje posjetu turskom gradu Antakiji, uzbudljiv prelazak granice kod Bab el-Have i sedmodnevnu obuku u auto-školi za vozače samoubice C-kategorije".

"Dok s drugima nitko živ ne zna hoće li se vratiti, sa Džihad-Toursom se nitko živ nikad nije ni vratio", na kraju će on, dok ekranom ide telop: "Provedite ostatak života s nama: Džihad-Tours, vaša karta za džennet u jednom pravcu!".

- Kako seru! - mrzovoljno onda dobaci mlađa neka žena u Maoči. - Onaj moj se sinoć vratio. Haman mu ni nokat ne fali.

- Kolko je dobio? - pita je starija prijateljica.

- Dvije hiljade maraka.

- Pa ja - odmahnu ova. - To naivne mame popustima. Onaj Hatidžin je išao s Nusret-Holidejsom, dobio tri hiljade maraka i ubilo ga peti dan. To je brate ozbiljna agencija.

- Govorila sam i ja ovome mome, hajde s Nusretom, on nikad nikoga zajebo nije. Ali ne, čuo on da je Džihad-Tours pedeset posto jeftiniji. Jeble ga dvje hiljade. Ja bi mu ih sad sve u Megdonalsu potrošila!

- Pfu, nanu im jebem lopovsku - pljunu prijateljica u pod. - Tako su i onoga Nermininog zajebali.

- Nermininog? Onoga što se ubio prošli mjesec?

- Ma ja. Nije prošla hefta da je preko Džihad-Toursa otišo u Siriju za bombaša samoubicu, a vratio se živ živcat. Pa se ubio od sramote. Meni jedino žao kuće, lijepa kuća bila.

- Dobro, znači da je barem obuka bila kvalitetna - zaključi mlađa, pa obje prasnu u hihotav smijeh.

Doista, zgodno je što više nema švercera s cisternama i što se sada sve organizira preko agencija, ali što je s nezadovoljnim mušterijama? Niču te terorističke agencije leva-leva, nema tko nema nekog amidžinog malog u Al-Kaidi, svatko danas organizira jeftine sedmodnevne džihade, opći je tu nered i javašluk, pa je sve više i razočaranih vikend-mudžahedina, onih što su u Siriju otišli s glavom u torbi, a vratili se s glavom na ramenima. U onoj torbi ostala tek beskorisna vozačka dozvola za teretna vozila preko sedam i pol tona. Iz nekog razloga, naime, nitko u kantonu neće da zaposli profesionalnog vozača kamiona C-nula kategorije s dozvolom izdanom u Sirijskoj Arapskoj Republici.

- Ce-nula? - zbuni se šef u Tuzlaprevozu. - Kakva je to kategorija?

- Isto ko obična Ce - požuri mladić u nešto okraćalim pantalama. - Samo bez kočnica.

Što je dakle s takvima, koji su uredno nazvali broj iz reklame, uzeli lovu od posrednika i zavedeni obećanjima o lakoj i brzoj smrti otišli u Sveti Rat u Siriju, pa se desetak dana kasnije vratili u selo živi, zdravi i osramoćeni? Kako je uopće uređena ta stvar, kome oni da se žale? Agenciji za nadzor tržišta? Ombudsmanu za zaštitu potrošača? Da traže povrat novca?

- Selamalejkum - uljudno će tako s vrata pozdraviti onaj mladić - ja sam s vašom agencijom prošli mjesec putovao na džihad u Siriju.

- I? - nepovjerljivo će gazda, preplanuo neki tip u havajskoj košulji.

- Kako "i"? Evo me živ živcat! Da sam se ko vozač u Grasu zaposlio, dosad bi me zbog štrajka ubilo!

- Ne shvatam, što hoćete od nas?

- Ništa. Kolko znam - prijeteći će ga pogledati mladi vehabija - vi nezadovoljnim mušterijama garantujete povrat novca.

- Đe to piše?

- Bogami ovdje - izvadit će ovaj zgužvanu reklamu Džihad-Toursa i svežanj maraka, pa ga bijesno baciti na stol.

- Šta je to?

- Dvije hiljade, do zadnjeg pfeniga - otpuhnut će naš junak zamičući za vrata, sve rogoboreći sebi u dugačku bradu. - Ja agencije i govana.

prenešenohttp://www.oslobodjenje.ba/kolumne/s-nusretholidejsom-u-siriju

Za 100 KM iz Čelića na tekmu u Beč

Jedinstvenu priliku navijačima BH reprezentacije sa ovih prostora upriličila je firma DOO Mrkaljević Čelić
Naime,posredstvom ove firme za svega 100 KM,obezbijeđen je prijevoz i ulaznica.za utakmicu između naših zmajeva i reprezentacije Austrije,koja će se odigrati na stadionu Ernst Happel u Beču 31. marta 2015 godine.

.Polazak je zakazan za utorak, 31.03.2015. godine u 7,00 sati ispred prostorija firme “Mrkaljević” d.o.o
Prijavite se na vrijeme,jer je broj karata ograničen..

Vjerovali ili ne U Loparama ne mogu naći 20 radnika

LOPARE, Fabrika modne konfekcije “Kristin mod” iz Lopara traži 20 novih radnika, ali bezuspješno, jer kažu na tržištu nema dovoljno kvalifikovane radne snage za šivenje ženske modne odjeće.

“Pokušavali smo da sa Srednjoškolskim centrom u Loparama dogovorimo formiranje jednog odjeljenja učenika tekstilne struke, ali do sada ta ideja nije realizovana. Prosječna starosna granica naših radnika, uglavnom je riječ o ženskoj radnoj snazi, trenutno iznosi oko 50 godina, što je izrazito nepovoljno”, kaže za poslovni portal “CAPITAL” Obradin Božić zamjenik direktora fabrike „Kristin mod“ čiji vlasnik živi u Parizu, a porijeklom je iz Srbije.

Božić ističe da u Modnoj konfekciji “Kristin mod” trenutno radi 63 radnika. Prošle godini poslovali su pozitivno, sa prometom od 1,1 miliona KM. Uglavnom su u pitanju lon poslovi, a Konfekcija „Kristin Mod“ već šesnaest godina šije žensku garderobu za poznate francuske proizvođače odjeće, „Tara Žarbon“, „Antonel“, „Vanesa Bruno“, „Žorž Reš“ i druge.

Obradin Božić kaže da je prosječna plata zaposlenih radnika oko 500 KM. Obezbijeđen je topli obrok i prevoz za radnike sa područja Bijeljine, Čelića i susjednih opština. Redovno izmiruju obaveze prema državi, poreze i doprinose.

Zbog nedostatka dovoljnog broja radnika tekstilne struke na području opštine Lopare, vlasnik ove fabrike dio poslova dodjeljuje i kooperantima u FBiH, na području Tešnja i Jelaha

http://info366.net/u-loparama-ne-mogu-naci-20-radnika/

Klizišta ne miruju,vodotoci u porastu

Stanje na prostoru općine Čelić u posljednja 24 sata karakterišu problemi sa klizištima i porasta nivoa rijeka Šibošnice i Gnjice.
Kišne i sniježne padavine koje su u toku noći obilno padale, dovele su do porasta nivoa rijeka Šibošnice, Gnjice i Čelićke rijeke. Još uvije se nivo vode zadržao u riječnom koritu ali najavljene padavine znatno mogu ugroziti stambene objekte u riječnom pojasu navedenih rijeka.
Lokalne putne komunikacije su oštećene na velikom broju mjesta što predstavlja problem odvijanja lokalnog saobraćaja. I dalje je najteža situacija na  lokalnom putu Šibošnica –Drijenča-Obodnica –Tuzla koji je na nekoliko mjesta totalno uništen aktiviranjem klizišta te se saobraćaj odvija uz velike poteškoće.
Situacija sa klizištima je veoma teška u MZ Vražići gdje je došlo do aktiviranja starih klizišta na tri lokacije i to na lokalnim putevima za Zavide,  za Ledenjike i put za Jesenike. U MZ Čelić teška je situacija u naselju mahale i Džihani.
Kominikacija Regionalnim putem Čelić-Šibošnica-Dokanj-Tuzla i Čelić-Šibošnica-Humci-Previle-Tuzla dalje je izuzetno otežana.   
Jedinice civilne zaštite prate situaciju na terenu posebno stambenih objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini klizišta i erozivnih riječnih korita.

Vodene bujice

Današnje slike nekih od klizišta na prostorima Mjesne zajednice Vražići

PutVražići-Zavid-Dubravice-Brčko

Njive iznad puta za Zavid

Jasenički voćnjaci

Opštinski štab CZ Čelić-Reaktiviraju se stara klizišta

Prema izvještaju OSCZ Čelić došlo je do raktiviranja starog klizišta u naselju Muratovići, MZ Donji Humci koje ugrožava dva stambena objekta i lokalni put. Također u naselju Mahale, MZ Čelić, klizište ugrožava dva stambena objekat i lokalni put.

Nadrealno-realna priča,PLAVA LAGUNA u Vražićima

Jutro je osvanulo biserli rosom po iscvjetalim livadama,netaknutih padina podno Majevice.Hidajet se je osvježavao u kamenom koritu riječice Šibošnice,u kojoj odkako je prošao novi asfaltni put,već odavno nema riba ,ali ima svježine i nekakve utješne blagosti,kakva je upravo jutros Hidajetu potrebna.
Sinoć je Hidajet ,sa božijom pomoći,radi Bugarke,konobarice i plesačice stigao u Vražiće-selo malo, svo u vragolastim vrletima,strmim usponima i vrtoglavim nizbrdicama.
Mora se priznati i spomenuti Božija pomoć i Božije odredjenje,jer bez toga teško bi se moglo povjerovati da bi dovde Hidajet ikako mogao stići,obzirom na tehničke mogučnosti njegovog Fiće,malog prevazidjenog , po svim saobraćajnim propisanim pravilima, otpisanog autića.Ujedno autić je njegovo jedino sklonište…..Jer Fićo je Hidajetu prevozno sredstvo, prije svega prebivalište-dom-krov nad glavom kad u ove krajeve naidje.Drugog doma on nigdje nije imao.
Naravno da Fićom Hidajet ne smije ni blizu redovnog autoputa ,već samo lokalno,ovim Majevičkim selima,gdje saobračajna policija zna za Hidajeta, al mu to riskantno vozanje dušmanski gledaju kroz prste:kad Hidajetu nije stalo do njegovog zdravlja i čitavog tijela,što bi ga policija trebala ganjat i čuvat od havarije,svejedno osim njega gotovo niko da ne prolazi ovom djadom.
Ima Hidajet još i gitaru sa tri žice i dvije kanafe,koja mu služi kao pomoćno sredstvo prilikom osvajanja i zavodjenja ženskinja,ukoliko bi to uopšte bilo potrebno,jer Hidajet je sam sebe smatrao urodjenim zavodnikom,ljepotanom i šarmerom,da se je samo radi toga roditi trebo.S tim ubjedjenjem tako Hidajet i živi samo radi ženskinja.
Dalje ,od imanja Hidajet ima :farmerke,trenerku ,čizme kaubojke i sportske patike.Inače je okolo svog skrovišta(gdjegod parkira Fiću) bitisao bos,u gačicama , go dopasa.
Da ne smetnem s’ pameti ;Hidajet se je ponosio svojim izgledom:“Kose duge…a oči plave,usta ko dvije trešnjice a brčine mangupske…“Tako je Hidajet vidio sebe.Doduše mi smo gledali:trcavu podugu kosurinu,žmirave oči-nekako sivkaste,usta mala i tanka ko dvije gliste,e jest imo brkove ko četka za cipele.Dakle jest bio brkat pa s’ pravom je mogao da se pretstavlja kao Brko !!
***
Juče popodne , Hidajet Brko je iskočio na skretanju za Ratkoviće,iz medjugradskog autobusa ,što saobraća Brčko-Tuzla.U blizini ga je čekao njegov vjerni Fićo,pa Hidajet, poslije dužeg tehničkog ubjedjivanja,nagovori malehnog autića,da krenu u pravcu obližnjeg sela Vražići.
Ponosan na sebe što je brzo uspjeo saznati; kud je Preslava Bugarka nestala,poslije umjetničkog angažmana u Miladijama,sletio je namah nizbrdo Vražičko,na lehru,“štedeći pametno benzin“,jer kočnice svakako nisu slušale,a bratski se držao za volan…Helem zaustavi se prvim točkovima u lokalnom potoku….
Odatle ga je,s malo muke, isteglio Sejfo svojim volovskim kolima,napenalio ga u pravcu dzade koja vodi do u „centar sela“,pa je Hidajet bez stressa stigao „s’ autom“ do pred seosku birtiju u Vražićima.
Birtija u sklopu seoske zadruge-„čitaonica“ ,prostor za društvene i kulturne aktivnosti sela,je prostor sa šest stolova i po potrebi neograničenim brojem stolica.Poslovodja je Savo sa svojom ženom Zinkom Cigankom,a iznad ulaza u birtiju jasno stoji natpis“Plava Laguna“.
Prije dva dana u Plavu Lagunu je došla,da nastupa,igračica Preslava Bugarka,koja će ujedno biti i konobarica.
Zinka Ciganka se je tom prilikom pokazala kao višestrano skriveni talenat:režiser i kostomograf.
U užareno raspoloženje je unesen onaj neograničeni broj stolica,jer posjeta je bila izvanredna. Igračica Bugarka-konobarica, je imala za dužnost prvo razdijeliti gostima posluženje:meze i piće,pa onda bržajbolje ,tamo u ostavi gdje su gajbe piva,raskomotiti se tako da na njoj ostane samo keceljica i Sarajevske papučice sa Baščaršije, kao udvornička asocijacija ovim Podmajevačkim seljacima,na njihovu im dragu Bosnu.Preslava je plesala nešto izmedju Hula-Hopa i Trbušnog plesa,muziku je sebi sama obezbijedila sa kasetofona ,a papučice su cakatale ,kao dodatno uzbudjenje.
***
Preslava je studentica pedagogije u Bugarskoj,a ovaj ljetni umjetnički baletski angažman je sebi upriličila da nešto zaradi tokom ferija.
Ne bi Preslava još otišla iz Miladija,zabačenog sela na pola puta Brčko-Čelić,ali je Hidajet,njen kobajagi vjerenik,popio nedozvoljenu količinu piva na gladan stomak,pa napravio frku u birtiji,da su ga pustili- pobio bi pola birtije.Ipak su ga s policijom odstranili ,a tom prilikom je prije dolaska policije Preslava bila na brzinu isplaćena, kakobilo, i doslovno otjerana.
Ne znajući kud bi u gluho doba noći,u toj nedodjiji i gustoj pomrčini,nije se Preslava femkala da sjedne u prvo auto koje je naišlo.To prvo auto,koje se ukazalo iz Podmajevičke mrakulje,bio je „stojadin“ Beće vodeničara iz susjednog sela Vražići.Tako je Bugarka balerina , sa Bećom vodeničarem stigla,u Plavu Lagunu , u Vražićima.
***
Hidajet je samo prenoćio u bajbuku,pa odmah krenuo da izvidi gdje je Preslava liferovana,a kad je doznao ,eto odmah je stigao, još sinoć ,u Vražiće.Ali to noćenje u bajbukani,i to jedno jedino , bilo je predugo,pa je Preslava umjetnička igračica,postala sad „vjerenica“ Beče vodeničara.Zato je Hidajet kaharli,da ga jedino može razgalit ovo kameno korito riječice Šibošnice,u kojoj već odavno nema riba ,al ima nekake utješne svježine i blagosti.
Dok se Hidajet „izbanja“ u Šibošnici,sjest će pa napisat pjesmu u čast Preslave Bugarke,a to znači da je nije prebolio,al jest odlučio da ide dalje,i da je zaboravi.
Namirit će svog Fiću, u nećiju avliju, dogovorit će se ,da Fićo čeka Hidajeta,kad opet ovdje u zavičaj navrati.
***
Bećo vodeničar sjedi u Plavoj Laguni,a Zubejda,Bećina žena stoji pod prozorom Plave Lagune,malog Faika je poslala da stoji kraj oca, svaki čas da dodijava Beći:“Babo hajmo kući..“
Nije Bećo vodeničar još otčeifio,pa je Zubejdi, a i Faiku sve djabe.Na kraju će mati sa dijetom otić kući;Faik da spava a Zubejda ,prvo da psuje i kune ,a onda da plače…sve dok Bećo ne dodje …
***
Bećo je svoje odradio kod „vjerenice“ Preslave,ostavio joj dobar „halal“,pa polajnak, prebacivši na klonula ramena „kaputić“(sako),nogu-za- nogom, kreno svojoj kući….Samo mu je još trebalo da legne i zaroni u zaslužen sanak…
***
Kod kuće ga je čekala Zubejda,prvo je plakala…pa psovala…onda se je Beći svašta nagovorila…Beći je bilo svejedno,samo je čeko da Zubejda prestane ,jer bi najradije , poslije onog sa Preslavom,slatko zaspo…Ali je Zubejda ,jednako zvocala,podizala glas do granice kad počinju bitke,pa ju je Bećo , na kraju , moro izdegenečit ko pravi čoj’k svoju ženu.
***
U Plavoj Laguni još samo sjedi pjani Hadzaga i njegov vjerni pas Brnjo-lovački Posavski trobojac.
„Savo,daj šta daš…šta imaš za meze….“?petlja Hadzaga odebljalim jezikom…
„Imadem,imadem,imadem…Kranjske i Čajne kobasice…imadem,imadem…Čajne i Kranjske…Imadem svašta ,šta ti duša zaželi…“
„Savo,..marš tamo…znaš ti da ja ne jedem krmetinu…daj šta daš..šta imaš za meze…“opet zapetljava Hadzaga pjan,očiju na „pola koplja“…
„Imadem,imadem…imadem Kranjske i Čajne…kobasice…imadem.., imadem…svašta šta ti duša poželi…imadem Kranjske..“
Hadzaga:“Marš tamo Savo…ne jedem krmetinu…Brnjo..puc..puc..Brnjo,uj’di ga,uj’di Savu Brnjo..šta ima ba Savo za meze…ehej…čuješ ti ba Savo..daj..šta daš..daj nešto… za meze,Savo..,krme jedno Savo…daj ba nešto… za mezz……“
Pada Hadzagina glava na stol,ruke vise pored stola,Brnjo samilosno liže Hadzaginu ruku.
Savo donosi, na tanjiriću narezane kobasice,postavlja pred Hadzagu pjanog…:
“Evo sudjukice ,za gazdu Hadzagu…a evo isto i za cijenjenog Brnju…“…baca Savo,komadiće užegle kobasice pred rasnog psa….
Hadzaga jede „sudzukice“ mezeti,pijucka rakiju „Požegaču“=razblažen čisti alkohol u koji je Savo zgnječio suhu šljivu,pa sad to Hadzagi puno liči na rakiju a još više na otrov…..sve će to Hadzaga debelo platit…
Brnjo sa prezirom onjuši ušćuhlu suhovinu,umorno liježe na prednje noge,glavu naslanja na šape:
“E moj,Hadzaga,e moj dobri Hadzaga,jesi mi ti ,vala postao gori od hajvana…“
Manje poznate riječi:
Femkati se=umišljati se
Bajbok,bajbokana=pritvor
Djada=put,cesta
Liferovana=otpremljena
Ostavit „halal“=platiti za uslugu
Lovački posavski trobojac=sorta lovačkog psa
Rakija požegača=rakija od sp.šljive
Mrakulja=mrkli mrak
Za Vas napisala Selena of Balkan(Brčanka)-Sehija Kobić

.