Sirotinjo i bogu si teška-Armijo sretan ti rođendan

Listajući po albumu svojih davnih i bližih uspomena,naiđoh na jednu rečenicu za mene i mnoge nas  još uvijek nerazjašnjenu,a koja mi se duboko urezala u sjećanje i koju uvijek pokušavam dekodirati i pronači istinsku vrijednost govora..
Rečenica,koju   prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. 
Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" 

Od svojih boraca,izmučenih četverogodišnjim ratovanjem,tada u to vrijeme dobio je iskrene i srcem upućenegromoglasne aplauze i nezapamćenja skandiranja,tako da je ,poslije izgovorene ove rečenice,jedva dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj "historijskoj" rečenii,još uvijek i danas ja razmišljam,na nekakav svoj način.Slažem se sa rahmetli predsjednikomk- Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni..Bili su to ljudi..
I prije rata i u toku rata.
Upravo,ti ljudi"sirotinja"odbranila je "neodbranjeno" i sačuvala je ono što su mnogi mislili da je izgubljeno.

 Nakon toliko poslijeratnih godina,da li se neko zapita?Gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Imaju li njihova djeca perspektivu za ostanak u njihovoj državi.Sve se može svesti u dvije riječi-"nula bodova"

Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinutee i razočarane ljude. Pitam segdje  im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatiše,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama,izmišljenim i neizmišljenim organizacijama nađoše svoje mjesto u pokazivanju odanosti dragoj nam dsržavi BiH. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne može,ovi drugi lažni patrioti su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje  u dobro utvrđenim podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. 

E,takvi su pogazili dostojanstvo naših boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvoriše firme i preko noći postadose tajkuni,kojima,daleko razvijenije države mogu pozavidjeti i od njih tražiti ključ uspjeha za brzinsko bogaćenje i svrstavanje u red uspješnih preduzetnika.

.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi  u predratno vrijeme ni bicikl nije imao. A sada,u ovo vrijeme demokratije koja je građena u njihovu korist i za,samo Njih,sada su  tu džipovi raznih marki,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. 
A,naši borci,naša ratna sirotinja,u današnje vrijeme "sveopšteg blagostanja prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka i to po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godišnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju tražiti svoja po nekakvom Zakonu zagarantirana prava,jer u ovom vaktu sveopšteg lopovluka,sem obaveza,nikakvih prava nemaju. 
A,imali su ponos , ljudski ponos i dostojanstvo.

Dana 19.marta proslavismo dan osnivanja 254.slavne brdske brigade. Listajući po albumu mojih uspomena,naiđoh na jednu koja mi se duboko urezala u sjećanje.Rečenica,koju je prilikom susreta sa borcima Armije Republike BiH,izrekao,tadašnji vrhovni zapovjednik i predsjednik predsjedništva,rahmetli,Alija Izetbegović. Bilo je to u vrijeme blistavih pobjeda naših jedinica na mnogim frontovima,širom BiH. Između ostalog,naš predsjednik je izjavio, -"JEST,BOSNU JE BRANILA I ODBRANILA SIROTINJA" Od svojih boraca,tada je dobio gromoglasne aplauze i skandiranje,tako da je na jedvite jade,poslije izgovorene ove rečenice,dobio ponovnu priliku za nastavak svog govora. O toj recenici,danas ja razmišljam na nekakav svoj način. Da,bila je to sirotinja u materijalnom pogledu,ali bili su to ljudi bogata duha,ponosni,dostojanstveni... Nakon toliko godina,gdje su ti borci? Šta rade ti borci? Kakvog su imovnog stanja? Većina ondašnje"sirotinje",pretvorila se u puke bijednike,najamnike i obezpravljene,zabrinute ljude i razočarane ljude. Gdje im nestade prijašnji ponos i dostojanstvo? Pogaziše im upravo oni,koji u ratnom vihoru svoj patriotizam debelo naplatise,oni koji po ahbabskim,familijarnim,stranačkim i kakvim sve vezama ne,zauzeše prve borbene redove po merhametima,logistikama izmisljenim i neizmisljenim organizacijama. I dok su borci ,nadljudskim naporima,svojim životima,krvlju i dijelovima tijela branili,ono sto su mnogi mislili da se odbranit ne moze,ovi su duboko zavaljeni u fotelje svojih kancelarija,ureda ili biroa,ili negdje duboko u podrumima,uzimali su svoj tal od onoga sto je trebalo borcima pripasti. E,takvi su pogazili dostojanstvo nasih boraca.Upravo,takvi,/čast izuzecima/nakon rata otvorise firme i preko noći postadose tajkuni,kojima daleko razvijenije sredine mogu pozavidjeti.Imajući u vidu,da su mnoge predratne firme ugašene,demobilizirani borci,bivaju prisiljeni raditi-čitaj kulučiti,kod ovih novokomponovanih biznismena,od kojih,mnogi od u predratno vrijeme ni bicikl ne imade. A sada,džipovi,suzuki,tojota,landrover,skupocjena auta,vikendice,vile i ko zna šta još. A,naši borci,naša sirotinja,prisiljena je kulučiti kod njih od jutra do mraka po mizerno niskim nadnicama,neosigurani,bez slobodnih dana,godisnjeg odmora.Ne smiju se razboljeti,jer bi svaki izostanak imao za posljedicu šutiranje s posla. Ne smiju traziti svoja uzurpirana prava,jer sem obaveza,nikakvih prava nemaju. A,imali su ponos i dostojanstvo.

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ

Nacionalizam - Hvala ne !

Copy and WIN : http://ow.ly/KNICZ