
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, sjede dvojica vehabija u Gornjoj Maoči i dokono prate
vijesti jordanske televizije, gledajući kako se sirijska braća dolje po
pustinji mlate s Ašadovim psima. "Jooj", zajooja jedan sjetno, "baš mi
se ponovo ide u Siriju!" "Kad si ti to bogati bio u Siriji?!", iznenadio
se drugi. "Ma nisam", na to će onaj, "nego mi se i jučer išlo."
Od sada, međutim, to više nije nedostižan san. Tajne službe objavile su
ovih dana obavještajna saznanja o razgranatoj mreži koja dobrovoljcima
iz Bosne i Hercegovine organizira ratni hadždž na sirijski front. Nusret
Imamović, dobro poznati seoski selefijski glavešina iz Gornje Maoče, i
Dževad Gološ, manje poznati sirijski student i utemeljitelj Fondacije
Darul-Kur'an iz Mostara, okupljali su ratnike iz cijele zemlje, davali
im po tri hiljade konvertibilnih maraka i sređivali put u Tursku,
transfer do sirijske granice i obuku u Al-Kaidinim kampovima u Siriji.
Dosad je, eto, u Bosni to bila skupa i opasna avantura, jednako
sumnjivim kanalima švercali su se nezaposleni vehabije na Bliski istok i
nezaposleni inženjeri u Europsku uniju. Baš kao u onom Đurinom filmu,
neki bi bezdušni mafijaš pod obroncima Majevice u praznu cisternu ugurao
dvadeset jadnika iz Srebrenika i Kalesije, pa ih tri-četiri sata
kasnije iskrcao u industrijskoj zoni u Zenici i objasnio da je to, kako
se lijepo vidi, Slovenija. Tu bi onda u cisternu ugurao dvadeset
zeničkih vehabija, pa se, jasno, vratio na Majevicu, objasnivši im da je
to Afganistan.
Posao cvao, nije bilo praznog hoda, sve dok na kraju u Zenici
nezaposlenih nije bilo koliko u cijeloj Sloveniji, a na Majevici se
mudžahedina nakupilo za jedan srednji džihad. Pa postalo sumnjivo.
Danas, kako vidimo, ta je stvar mnogo bolje i ozbiljnije organizirana, i
funkcionira otprilike kao klasični turistički aranžman. Dobro, više
teroristički. Sjede tako ona dvojica vehabija u Maoči i gledaju
televiziju, kad u neka doba na programu reklama za desetodnevni džihad
preko terorističke agencije Džihad-Tours iz Mostara. "Joooj", zajooja u
to jedan, "baš mi se ponovo ide u Siriju!" "Šta ti se i jučer išlo?",
zajebava ga drugi. "Ma jok", kaže, "nego sam se jučer vratio".
Dobila tako Bosna i vikend-mudžahedine. Kleta sudba namjerila ih na ovaj
svijet taman kad je rat završio, pa danas na džihad moraju u
inozemstvo. Onda se vraćaju puni utisaka i zadivljenim prijateljima
pokazuju slike iz mobitela. A na mobitelu prekrasni krajolici sirijske
pustinje, prizori iz vojnog logora u Sarmadu, Al-Kaidinog all-inclusive
kampa za obuku s pet zvjezdica, pardon polumjesečića, i atraktivni
kadrovi uličnih borbi, likvidacija, vješanja, spektakularnih
samoubilačkih akcija i ostale izvanpansionske ponude.
"Preselite na džennet u stilu, provedite sa Džihad-Toursom nezaboravnih
deset dana u Siriji!", cvrkuće tako u onoj reklami nekakav preplanuo
tip, u havajskoj košulji nehajno prebačenoj preko pojasa s eksplozivom.
"Aranžman uključuje posjetu turskom gradu Antakiji, uzbudljiv prelazak
granice kod Bab el-Have i sedmodnevnu obuku u auto-školi za vozače
samoubice C-kategorije".
"Dok s drugima nitko živ ne zna hoće li se vratiti, sa Džihad-Toursom se
nitko živ nikad nije ni vratio", na kraju će on, dok ekranom ide telop:
"Provedite ostatak života s nama: Džihad-Tours, vaša karta za džennet u
jednom pravcu!".
- Kako seru! - mrzovoljno onda dobaci mlađa neka žena u Maoči. - Onaj moj se sinoć vratio. Haman mu ni nokat ne fali.
- Kolko je dobio? - pita je starija prijateljica.
- Dvije hiljade maraka.
- Pa ja - odmahnu ova. - To naivne mame popustima. Onaj Hatidžin je išao
s Nusret-Holidejsom, dobio tri hiljade maraka i ubilo ga peti dan. To
je brate ozbiljna agencija.
- Govorila sam i ja ovome mome, hajde s Nusretom, on nikad nikoga zajebo
nije. Ali ne, čuo on da je Džihad-Tours pedeset posto jeftiniji. Jeble
ga dvje hiljade. Ja bi mu ih sad sve u Megdonalsu potrošila!
- Pfu, nanu im jebem lopovsku - pljunu prijateljica u pod. - Tako su i onoga Nermininog zajebali.
- Nermininog? Onoga što se ubio prošli mjesec?
- Ma ja. Nije prošla hefta da je preko Džihad-Toursa otišo u Siriju za
bombaša samoubicu, a vratio se živ živcat. Pa se ubio od sramote. Meni
jedino žao kuće, lijepa kuća bila.
- Dobro, znači da je barem obuka bila kvalitetna - zaključi mlađa, pa obje prasnu u hihotav smijeh.
Doista, zgodno je što više nema švercera s cisternama i što se sada sve
organizira preko agencija, ali što je s nezadovoljnim mušterijama? Niču
te terorističke agencije leva-leva, nema tko nema nekog amidžinog malog u
Al-Kaidi, svatko danas organizira jeftine sedmodnevne džihade, opći je
tu nered i javašluk, pa je sve više i razočaranih vikend-mudžahedina,
onih što su u Siriju otišli s glavom u torbi, a vratili se s glavom na
ramenima. U onoj torbi ostala tek beskorisna vozačka dozvola za teretna
vozila preko sedam i pol tona. Iz nekog razloga, naime, nitko u kantonu
neće da zaposli profesionalnog vozača kamiona C-nula kategorije s
dozvolom izdanom u Sirijskoj Arapskoj Republici.
- Ce-nula? - zbuni se šef u Tuzlaprevozu. - Kakva je to kategorija?
- Isto ko obična Ce - požuri mladić u nešto okraćalim pantalama. - Samo bez kočnica.
Što je dakle s takvima, koji su uredno nazvali broj iz reklame, uzeli
lovu od posrednika i zavedeni obećanjima o lakoj i brzoj smrti otišli u
Sveti Rat u Siriju, pa se desetak dana kasnije vratili u selo živi,
zdravi i osramoćeni? Kako je uopće uređena ta stvar, kome oni da se
žale? Agenciji za nadzor tržišta? Ombudsmanu za zaštitu potrošača? Da
traže povrat novca?
- Selamalejkum - uljudno će tako s vrata pozdraviti onaj mladić - ja sam
s vašom agencijom prošli mjesec putovao na džihad u Siriju.
- I? - nepovjerljivo će gazda, preplanuo neki tip u havajskoj košulji.
- Kako "i"? Evo me živ živcat! Da sam se ko vozač u Grasu zaposlio, dosad bi me zbog štrajka ubilo!
- Ne shvatam, što hoćete od nas?
- Ništa. Kolko znam - prijeteći će ga pogledati mladi vehabija - vi nezadovoljnim mušterijama garantujete povrat novca.
- Đe to piše?
- Bogami ovdje - izvadit će ovaj zgužvanu reklamu Džihad-Toursa i svežanj maraka, pa ga bijesno baciti na stol.
- Šta je to?
- Dvije hiljade, do zadnjeg pfeniga - otpuhnut će naš junak zamičući za
vrata, sve rogoboreći sebi u dugačku bradu. - Ja agencije i govana.
prenešeno
http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/s-nusretholidejsom-u-siriju