Sjećanje na druga

 Svi mi,u svom životu susrećemo se sa raznim ljudima:dobrim i lošim,zanimljivim i manje zanimljivim,ovakvim ili onakvim,ali postoji i jedna grupa ljudi koji ti prirastu za srce,kao neko tvoj najrođeniji,te kao takav ostavi neizbrisiv trag u sjećanju.

Jedan od tih,dragih i nezaboravnih ljudi je naš,Mehmedalija Muratović-Čopak,Čelićanin,veseljak,čovjek ovog kraja.Upoznali smo se u najtežim godinama,u vremenu zla i ljudske zlobe.U vrijeme rata na ovim prostorima,kada nas je on svojim pjesmama uveseljavao i na sebi svojstven način,bar na momente udaljavao od one surove stvarnosti koja nas je pritiskala tih godina.

Pjesma i muzika bili su njegova životna preokupacija.Malo je poznato da je u vrijeme rata,u nedostatku stručnog kadra,radio kao nastavnik muzičke kulture.Tada je,uz kanonadu artiljerijskih granata,snajpera i drugog raznoraznog oružja po Čeliću,svojom harmonikom i pjesmom zajedno sa osnovcima,prkosio napadačima i rušiteljima njihove "rodne grude."

U razgovoru sa tom djecom,govorili su

mi da im je Ćopak jedan od najdražih i najomiljenijih nastavnika i da,kada su sa njim,lakše podnose ove strahote rata..

Pored pjesme,njegova velika ljubav bio je fudbal.Bio je dugogodišnji igrač FK Mladost iz Čelića sa kojim je osvajao zapažene uspjehe u ondašnjoj državi.

Takođe,obavljao je i trenerske poslove,i cijeli svoj životni vijek proveo uz svoj klub.

U znak zahvalnosti za učinjeno,Čelićani su stadionu,gdje je on započeo i završio sportske korake,dali ime po njemu-stadion Mehmedalija Muratović.-Ćopak.

Lijep gest,a ovime će i buduće generacije sačuvati sjećanje na  običnog velikog čovjeka-ljudinu našeg Mehmedaliju Muratovića Ćopka.