Koordinacija boračkih organizacija i udruženja općine Tuzla Saopštenje za javnost u povodu 15. maja

15. maj je godinama predmet političkih manipulacija. Mediji Republike Srpske hoće na silu žrtvu proglasiti krivcem i to putem neprekidnih ponavljanja laži. Nisu im dovoljni ni stavovi Međunarodnog tribunala u Hagu, ni stavovi Suda u Londonu pa čak ni stavovi Vrhovnog suda Beograda. Zato još jednom podsjećamo:

Do 1.maja 1992.godine različite vojne i paravojne formacije iz Srbije, potpomognute paravojnim formacijama Radovana Karadžića iz BiH, napali su i okupirali u toku aprila do 15.maja 1992. veliki broj bosanskohercegovačkih gradova i u njima počinili ratne zločine. Ovo je Haški tribunal u velikom broju svojih presuda pravosnažno dokazao.

Godinama slušamo laži o tome kako je u Tuzli napadnuta kolona JNA. Napominjemo da se ne radi o koloni JNA i da se ne radi o napadu, nego opostupanju legalne policije u nužnoj odbrani. Od kraja aprila JNA ne postoji ni de iure ni de facto tj. od donošenja Ustava Savezne Republike Jugoslavije (27.4.1992.) kojim je definisano da ova država ( Srbija i Crna Gora) ima Vojsku Jugoslavije.

Dakle, od kraja aprila a pogotovo 15.maja 1992. godine, u tuzlanskoj Kasarni nije bilo vojnika JNA nego su to bili samo pripadnici Karadžićeve i Mladićeve paravojske osnovane 12.5. 1992. i pripadnici vojske SRJ, tj. strane vojne sile.

Dosta je ponavljanja laži da su pripadnici ove dvije vojske napadnuti od tuzlanske policije. Tuzlanski policajci su pripadnici MUP-a BiH tj. Stanice javne bezbjednosti Tuzla. Tog dana, kao i nekoliko dana prije, kao i nekoliko dana poslije, propratili su veliki broj kolona Vojske SRJ na putu za Srbiju. Takvu namjeru su imali i sa spornom kolonom. Medjutim, krivicom komandanta Kasarne Mileta Dubajića došlo je do incidenta. On je prvo natovario granate, municiju, benzin i druga eksplozivna sredstva na obične kamione, a zatim na te kamione poredao svoje ljude. Sebe je smjestio u sigurno oklopno vozilo. Dio vojnika koji su bili pod njegovom komandom otvorio je vatru na tuzlanske policajce. Tom prilikom pogodili su 20 policajaca.Ubili su 4 policajca i jednog civila, a 16 policajaca teže i lakše ranili. Tek tada, a postupajući u nužnoj odbrani,tuzlanski policajci su na vatru uzvratili vatrom. Bili su svi iznenađeni lančanom eksplozijom eksplozivnih sredstava koje je nezakonito natovario Mile Dubajić i od čega je poginulo najviše ljudi. Svi zajedno sklonili su se u iste zgrade i jedni drugima ukazivali pomoć, a svi ranjeni bili su u istim bolničkim sobama. Sutradan je uviđaj izvršila zajednička komisija. Zdravi vojnici Mileta Dubajića (njih preko 200) su autobusom Gradskog saobraćajnog preduzeća Tuzla odveženi u pravcu Požarnice.Isto se postupilo i sa ranjenicima nakon njihovog izlječenja. Koordinacija boračkih udruženja Tuzla bi voljela da Dubajić nije nezakonito natovario eksplozivna sredstva i na ta sredstva žive ljude, da njegovi vojnici nisu napali regularnu policiju Tuzle i da konačno niko nije poginuo. Nažalost, poginulih je bilo na obje strane.
Posebno nas vrijeđa što pojedinci majke nazivaju srpskim, bošnjačkim ili hrvatskim. Majka je majka i svaka majka jednako plače i mi razumijemo potrebu majki i porodica poginulih da ukažu poštovanje svojim najmilijim. Porodicama poginulih iz RS-a mi ćemo svaki put poželjeti ljudski prijem. Nas vrijeđa politika koja, da bi sakrila krivicu Mileta Dubajića, javnosti potura imena apsolutno nevinih ljudi.

Od Tužiteljstva BiH očekujemo da postupi po krivičnoj prijavi koju je Fondacija Istina, pravda i pomirenje, podnijela protiv Mileta Dubajića i drugih.

(tuzlarije.net)