TRADICIJA ZAROBLJENA U BURADIMA

http://www.skalaradio.net/component/content/article/51-o-ugljeviku/448-tradicija-zarobljena-u-buradima.html

Zbog otežanog izvoza i male otkupne cijene voća većina ovogodišnjeg roda, naročito šljive, završilo u rakiji pa su procjene da je u podmajevičkom kraju ove jeseni proizvedeno na desetine hiljada litara rakije za koju je teško naći tržište. Iako je ovaj region poznat po kvalitetnoj šljivi, odnosno dobrim uslovima za proizvodnju kvalitetne rakije i prepečenice, neorganizovani i nedovoljno obučeni voćari ne mogu biti konkurentni. Njihovo lutanje od tradicije do savremenog načina proizvodnje rakije ne može im obezbijediti tržište odnosno profit.

Zlatko Tešić, apsolvent na poljoprivrednom fakultetu, smjer voćarstvo, nastavio je ali i osavremenio porodičnu tradiciju uzgoja voća i pečenja voćnih rakija. On tvrdi da tako treba da rade svi pa tek onda da udruženi u zadruge osvajaju tržište ekonomski razvijenih zemalja.

Na porodičnom imanju u ugljevičkom selu Korenita ovog ljeta imao je 40 tona voća, od čega najviše šljive, zatim jabuke, kajsije i kupine. Ono što nije prodao završilo je u rakiji i on ne krije recept za dobru rakiju.

- Da bi se proizvela kvalitetna rakija treba znati da ovaj destilat ima tri frakcije koje treba odvojiti. Prva rakija iz kazana sadrži metil alkohol, srednja rakija, koje ima najviše i najkvalitenija je, i na kraju patoka, koja rakiju čini kiselom. Prva i treća frakcija kvare kvalitet , pojasnio je Tešić i dodao da ljudi najviše griješe jer ne odvajaju rakiju u te tri frakcije.

Što se tiče skladištenja, kaže, dovoljno je šljivovicu držati u drvenim buradima godinu dana do sljedećeg pečenja kako bi dobila žućkastu boju, a zatim se prespe u staklenu ambalažu koja je najbolja i najsigurnija za skladištenje.

- Potrebno je kod voćara probuditi svijest o proizvodnji dobre rakije. Potrebne su edukacij da bi proizveli rakija odličnog kvaliteta. Kada je prizvedemo treba da se udružimo u zadruge i naš proizvod reklamiramo na tržištu kako bi povratili brend koji je imala šljiva i rakija sa ovih prostora, pojasnio je Tešić.

Majevička šljiva i rakija bile su prije sto godina brend koji je preko luke u Brkom išao za Austrougarsku. Da bi se stvari postavile, odnosno vratile na svoje mjesto, potrebno je da se opština, kako kaže ovaj agronom, ozbiljnije uključi.

- Dobro je što je opština Ugljevik podijelila sadnice i što stimuliše voćarsku proizvodnju ali ako hoće razvijen voćarski kraj treba da oformi stručnu službu kako bi ovaj kraj krenuo ka masovnoj i kvalitetnoj proizvodnji voća. Ovako stimulacije dobijaju svi - kako ozbiljni voćari tako i oni koji se voćarstvom bave iz hobija pa dobijemo zasade u kojima se ne primjenjuju agrotehničke mjere i tako postaju opasnost po susjedne voćnjake, kaže Tešić.

On je razočaran i u to što je, kako kaže, sve ispolitizovano i što u takvom ambijentu mogu da prođu samo ,,loše i skupe ideje". Planirao je da ove jeseni napravi prvu rakijadu u Srpskoj i da 20-tak kazana istovremeno na tradicionalan način peče šljivovicu. Trebalo je da okupe stručnjake, čak je imao i obećanje da će doći vlasnici velikih trgovina u EU i predsjednik Privredne komore austrijske regije Salcburg.

- Bila je to jedinstvena prilika da iz sjene izađemo na tržište EU koju nije podržala opština Ugljevik, istakao je Tešić.

Profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Ninoslav Nikičevićmagistrirao je i doktorirao na šljivovici od požegače i kaže da Srbija i Republika Srpska mogu postati giganti po kvalitetu proizvodnje voćnih rakija.

Nigdje u svijetu, tvrdi on, nema tako kvalitetne voćne rakije kao na ovim balkanskim prostorima.

- Naša šljivovica je uz francuski konjak i škotski viski, najsavršenije alkohono piće, a ovi predeli Balkana, gdje su Srbija i Republika Srpska, savršeni su za proizvodnju kvalitetne šljive, šljivovice i šljivove prepečenice, kaže Nikićević koji je punih 28 godina član međunarodnih komisija za ocjenu kvaliteta alkoholnih pića, a poslednjih deset godina predsjednik Komisije za Srbiju.