"Šeik" iz Požarnice kod Tuzle

Hajro Bilalić 1996. godine kupio je kuću u Požarnici kod Tuzle. Ni slutio nije da njegova kuća leži na crnom zlatu, a da samo nekoliko metara od kuće izvire nafta. U jednom trenutku vidio je sebe kao šeika:

Hajro Bilalić prikuplja naftu u svom dvorištu kod Tuzle, oktobar 2011.

​​
„Ja sam u svoje vrijeme bio u arapskim zemljama, bio sam u Kuvajtu, u Libiji, u Iranu, i imao sam priliku da vidim kako se ljudi ti osjećaju, šta imaju sve – i postao sam sretan čovjek, kao da sam se rodio ponovo. Ja sam dokazao da mi možemo i u Bosni da budemo bogati, samo bismo trebali imati ljude koji ba nas razumjeli i da mogu da prihvate ovo ovdje što mi imamo, pa da imamo i za izvoz, a kamoli za sebe“, kaže Bilalić.

Hajro Bilalić na dvije bušotine u svom dvorištu dnevno prikupi i po stotinu litara sirove nafte.

„Kako je počelo, iz dana u dan se sve više potenciraju ova izvorišta i ja se nadam za dvije, tri godine da ćemo osjetiti da imamo budućnost naše zemlje”, rekao je on.

Ovaj skromni čovjek još uvijek ne može vjerovati da nitko osim medija i pojedinih stručnjaka nije došao po naftu.

„Godinama ovo ovdje samo nosi voda. Mi uvozimo, a niz rijeku izvozimo. Trebao je do danas neko doći tu da to snimi i da se da na ispitivanje i da se dokaže da mi imamo taj izvor u našoj zemlji“, smatra Bilalić.

Svaki dan dok crpi naftu ovom malom kanticom, Hajro razmišlja kako bi ove naftne bušotine, kada bi se iskoristile, donijele bogatstvo ne samo našoj zemlji već i cijeloj regiji.

„Ovih dana sam saznao da bi trebala doći ta neka firma da bi uzela to da radi. Bio bih najsretniji da bi ovdje mogao zaposliti prvo svoju djecu, ako bih mogao da usmjerim, jer su bez posla, pa onda omladina, ljudi su bez posla. Mi smo sretni ljudi koji smo se našli na ovim terenima jer bismo mogli danas-sutra da se iščupamo iz krize i da postanemo bogati ljudi“, smatra on.

“Uvozimo za pare a izvozimo niz rijeku”

Procjene utemeljene na znanstvenim istraživanjima govore da je BiH, uz južnu Crnu Goru i sjevernu Albaniju, najperspektivnije naftno-gasno područje od Urala do Sjevernog mora. Da se ova bogatstva još uvijek ne koriste nije jasno ni stručnjacima sa Geološko rudarskog građevinskog fakulteta iz Tuzle, kaže nam profesor i znanstvenik Hamo Isaković.
​​
„Dosad se svelo na neke razgovore između medija i našeg fakulteta. Naš fakultet, Rudarski institut i Zavod za geologiju imaju kapacitete. Imamo čak i opreme geofizičke da bi se tome moglo pristupiti. E sad, društvo treba da zovne“, kaže Isaković.

U BiH sve počinje i završava politikom. Proceduralni pripisi u Federaciji BiH su toliko komplicirani da su mnoge svjetske kompanije već nekoliko puta odustale od istraživanja. U RS-u druga priča. Taj entitet ima puno jednostavniji zakon.

Najave nizozemskog Shella da dolazi vršiti istraživanja u Federaciji BiH za sada su samo nada. Od nade je, kaže Isaković, veća bojazan da bi se i Shell zbog administrativnih barijera mogao vratiti.

„Na području Orašja, Odžaka, Lopara i tuzlanske regije barata se sa cifrom od oko 355 miliona barela, odnosno 50 miliona tona nafte, čak i u ekvivalentu novčanom nekih 38 milijardi KM.“

Promatrati svaki dan ovoliko bogatstvo, zbog kojeg se u svijetu vode ratovi, Hajri Bilaliću nije jednostavno.

„Vlast kao nije još zainteresovana, misli da od toga nema ništa. Mi uvozimo za pare a izvozimo niz rijeku. A u cijeloj Evropi i u Aziji i u Africi i u Americi je dokazano da mi imamo naftu na svojim terenima. Znači trebalo bi da ne uvozimo i da uložimo ovdje i da dokažemo da imamo to i da ostaju sredstva kod nas u BiH.“

A istražiti naftu bio bi ključ razvoja za BiH i cijeli Balkan, kaže profesor Isaković.

„Kod nas se ’ratovi’ vode ne radi nafte nego radi nekih trivijalnih svari, ne radi onoga od čega se živi i od čega bi trebali živjeti i mi i naša djeca. Nažalost, sad je tako“, kaže Isaković.

Ne samo nafta. I plin je ono što su ljudi, kopajući bunare i tragajući za vodom, pronalazili u svojim dvorištima. Siromašna zemlja u kojoj i bogatstva čekaju